hrvatski

Izolirana sarkoidoza bubrega: prikaz bolesnice

UVOD Sarkoidoza je multisistemska bolest nepoznate etiologije obilježena nakupljanjem T limfocita uz stvaranje nekazeoznih granuloma. U velikoj većini zahvaćena su pluća, a po učestalosti dalje slijede jetra, koža (nodozni eritem), limfni čvorovi, oči, srce i ostali sustavi. Tkivo bubrega većinom nije zahvaćeno, a i ako jest, rijetko izaziva simptome. Najčešći uzrok bubrežne disfunkcije u sarkoidozi je hiperkalcemija s nefrolitijazom. Uzrok bubrežnog zatajenja u sarkoidozi također može biti i granulomatozni intersticijski nefritis, a iznimno rijetko i glomerulonefritis. Bubrežni oblik sarkoidoze rijetko se javlja izoliran, odnosno bez zahvaćenosti ostalih sustava. U svijetu je zabilježeno samo nekoliko slučajeva granulomatoznog intersticijskog nefritisa bez ekstrarenalne sarkoidoze. U radu je prikazana bolesnica s kroničnim bubrežnim zatajenjem kojemu je uzrok izolirana sarkoidoza bubrega. PRIKAZ BOLESNICE Bolesnica u dobi od 69 godina, liječena je u jednoj županijskoj bolnici mjesec dana zbog kroničnog bubrežnog zatajenja u pogoršanju (u nalazima izraziti porast dušičnih supstanci: kreatinin 480-598 μ mol/L uz proteinuriju 1, 6 g/dan i hiperkalcemiju 3, 83-2, 87 mmol/L). Zbog dodatne obrade premještena je na Odjel za nefrologiju KB Dubrava. Iz osobne anamneze izdvaja se arterijska hipertenzija (već 20 godina), paroksizmalna fibrilacija atrija, hipertireoza (provedena radioterapija jodom 2004. godine), KOPB, kronični gastritis. Klinički status bio je većinom uredan, osim sistoličkog šuma nad aortom i vaskularnog šuma nad lijevom a. femoralis, uz gubitak na težini 10 kg u posljednjih 8 mjeseci. Prilikom boravka u KB Dubrava iz nalaza se izdvaja SE 65, E 2, 98, Hb 82, u urinu nešto kristala Ca oksalata, u sedimentu više od 100 eritrocita, kreatinin 278/196 μ mol/L, Ca 2, 33/2, 44 mmol/L, CRP 6, 7 mg/L, proteini u 24-satnom urinu 1, 16/0, 86, klirens kreatinina 16, 6 ml/min, angiotenzin konvertaza 8 U/L, cANCA 1, pANCA 3, ANA (ANF) neg., anti-dsDNA 1, Bence-Jones proteini u mokraći nisu nađeni, PAAK: pH 7, 390/7, 386, pCO2 3, 96/4, 28 kPa, pO2 12, 85/14, 19 kPa, HCO3 17, 6/18, 8mmol/L, O2 sat. 97, 4/97, 9%, BE -7, 4/-6, 2 mmol/L.Biopsijom bubrega dijagnosticiran je intersticijski nefritis s nekazeoznim granulomima koji prvenstveno upućuje na sarkoidozu. Također je prisutan membranski glomerulonefritis razred IV, te umjereno fibrointimalno zadebljanje arterija. Daljnja obrada je bila usmjerena na traganje za sarkoidoznim promjenama na ostalim organima. Na rtg snimci srca i pluća nađen je obostrano naznačeniji intersticij sitno nodularnog karaktera bez svježih infiltracija. Ultrazvukom abdomena našao se izraženiji kanalni sustav obaju bubrega te cista u donjem polu lijevog bubrega veličine 2, 4 cm. Ostali organi ehosonografski uredni. Gastroskopski je potvrđen erozivni gastritis, okulističkim pregledom isključene su sarkoidozne promjene. Pulmološkim pregledom zasada se isključuju sarkoidozne promjene na plućima, ACE uredan, difuzija CO nije učinjena iz tehničkih razloga. Liječenje kortikosteroidima u bolesnice je polučilo poboljšanje laboratorijskih nalaza (smanjenje vrijednosti serumskog kreatinina i proteinurije). Pacijentica je otpuštena kući, a na kontrolnim pregledima je i dalje vidljivo poboljšanje bubrežnih nalaza. ZAKLJUČAK Izolirana sarkoidoza bubrega je rijetka pojava, te je u svijetu zabilježeno samo nekoliko slučajeva. Prikazali smo pacijenticu sa sarkoidozom bubrega (intersticijski nefritis s granulomima i membranski glomerulonefritis) bez zasada dokazanih ekstrarenalnih sarkoidoznih promjena. Nakon imunosupresivne kortikosteroidne terapije došlo je do poboljšanja sarkoidoze bubrega (značajno smanjenje serumskog kreatinina i proteinurije).

sarkoidoza; bubreg

nije evidentirano