hrvatski

Genotoksičnost staklenoionomernih cemenata

Svrha ovog rada bila je istražiti genotoksični potencijal samosvezujućih, konvencionalnih staklenoionomernih cemenata (Fuji IX i Ketac Molar) i svjetlosno polimerizirajućih, smolom modificiranih staklenoionomernih cemenata (Vitrebond, Fuji II LC). Ova in vitro studija provedena je na humanim limfocitima periferne krvi primjenom komet testa i mikronukleus testa. Na 1g pojedinog staklenoionomernog cementa (SIC), u svrhu eluiranja, dodano je 0.1 ml fiziološke otopine. Ispitivana je genotoksičnost svakog pojedinog nepolimeriziranog i polimeriziranog SIC nakon i sata, 1 dana i 5 dana. Za svako vrijeme eluiranja ispitivana su tri različita razrijeđenja eluata (1:102, 1:103, 1:104). Dobiveni rezultati primjenom komet testa i mikronukleus testa ne pokazuju statistički značajne razlike između citotoksičnosti konvencionalnih i smolom modificiranih SIC. Nakon eluacije od 1 sat, pri najnižem razrijeđenju od 1:102, uočava se povišena citotoksičnost kod polimeriziranih smolom modificiranih GIC (Vitrebond). U svim ostalim eluatima nakon 24 sata i nakon 5 dana naznake citotoksičnosti bile su zanemarive ili ih uopće nije bilo kod svih ispitivanih vrsta SIC-a. Dobiveni rezultati ukazuju da su svi testirani materijali, u zadanim eksperimentalnim uvjetima, pokazali visoku biokompatibilnost.

staklenoionomerni cementi ; genotoksičnost ; komet test ; mikronukleus test

nije evidentirano