hrvatski

Žene i priroda. Prilozi za kritiku ekofeminizma

Polazište ekofeminizma predstavlja teza o uskoj povezanosti, odnosno strukturnoj istovjetnosti dominacije nad ženom i dominacije nad prirodom, prvenstveno u modernoj zapadnjačkoj civilizaciji. Ova je teza, koliko god da je modelski jednostavna, iznimno podatna za istraživanje, promišljanje i raspravu, i to kako u okvirima ekoetike/ekofilozofije, tako i u okvirima feminizma. Razlog za to nalazi se ponajprije u dubini zahvata kojeg ekofeminizam nastoji izvesti. Ne radi se, naime, o ukazivanju na ovu ili onu manjkavost odnosa "čovjeka" prema prirodi ili "muškarca" prema ženi, te o modifikabilnosti tih odnosa na "kozmetički" način. Riječ je, prije svega, o potrebi da se radikalno promisli povijesno-kulturne izvore i duhovno-teorijske pretpostavke tih odnosa, te da se oni u skladu s time radikalno promijene. Stoga se kao osnovna zadaća ekofeminizma postavlja kritičko razračunavanje s dualizmom kartezijansko-bejkonovske paradigme odnosa čovjeka prema prirodi, te njezinim parnjakom, dualističkim patrijarhalnim obrascem. No, ekofeministički pristup nije lišen proturječja i problema na koje se nailazi u diferenciranijoj razradi njegove polazišne teze. Ovaj rad nudi tek "priloge za kritiku ekofeminizma", što valja shvatiti dvostruko: i kao prikaz osnovnih crta ekofeminističke kritike i kao uputu na neke elemente na temelju kojih se dade izvesti kritiku ekofeminizma.

žene, priroda, ekologija, dubinska ekologija, feminizam, ekofeminizam

nije evidentirano