hrvatski

Učestalost primjene benzodijazepina u terapiji posttraumatskog stresnog poremećaja

Uvod: Osnovni cilj primjene farmakoterapije kod bolesnika s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP) je umanjivanje osnovnih simptoma bolesti. Većina autora i smjernica navodi kao prvu liniju farmakoterapije selektivne inhibitore ponovnog unosa serotonina, dok se za benzodijazepine smatra da mogu biti korisni u kontroli anksioznosti i agitacije, međutim ne preporuča ih se zbog poteškoća u učenju, razvoja tolerancije i mogućih simptoma sustezanja. Različiti autori ukazuju da je korištenje benzodijazepina, unatoč tome, rašireno i u svijetu te da postoji neusklađenost između načina propisivanja i međunarodnih smjernica. Cilj: Cilj rada je istražiti učestalost propisivanja benzodijazepina kod osoba s PTSP-om. Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno na 171 ispitaniku liječenom na Klinici za psihijatriju Kliničke bolnice Dubrava. Radi se o bolesnicima koji su prvi puta hospitalizirani u našoj ustanovi tijekom 2007. godine, te su na temelju medicinske dokumentacije prikupljeni podaci o korištenju psihofarmakoterapije (lijek i doza) po dolasku na liječenje. Rezultati: Dobiveni podaci ukazuju da je preko 87% bolesnika kod dolaska na liječenje u našu ustanovu imalo propisan barem jedan od benzodijazepina. Pri tome su najčešće korišteni alprazolam (56, 1%) i diazepam (26, 9%), dok su klonazepam, lorazepam i oksazepam zastupljeni svaki s manje od 2%. Zaključak: Rezultati istraživanja pokazuju da je učestalost propisivanja benzodijazepina kod osoba s PTSP-om vrlo visoka. Stoga je potrebno naglasiti važnost primjene racionalne farmakoterapije i nastojanje da se primjena terapije uskladi s domaćim i međunarodnim smjernicama.

posttraumatski stresni poremećaj; farmakoterapija; benzodijazepini

nije evidentirano