hrvatski

Profil hlapljivih spojeva kadulje, ružmarina, vriska i lovora

U ovom radu izolirani su hlapljivi spojevi iz četiri aromatične biljke uobičajene i rasprostranjene na području Splita i okolice: kadulje (Salvia officinalis L.), ružmarina (Rosmarinus officinalis L.), vriska (Satureja montana L.) i lovora (Laurus nobilis L.). Za izolaciju hlapljivih spojeva korištene su dvije metode, uobičajena laboratorijska metoda izolacije eteričnih ulja iz biljnog materijala-vodena destilacija i metoda analize vršnih para (HSA metoda). Kemijski sastav hlapljivih spojeva određen je plinskom kromatografijom– masenom spektrometrijom (GC-MS). U eteričnom ulju kadulje identificirano je 16 spojeva, a najzastupljeniji su monoterpenski ketoni  -i  -tujon te kamfor. Eterično ulje ružmarina sastoji se od 24 spoja sa glavnim sastojkom 1, 8-cineolom. U eteričnim uljima vriska i lovora identificirano je po 20 spojeva. Glavni sastojak eteričnog ulja vriska je monoterpenski fenol timol, dok su najzastupljeniji spojevi u eteričnom ulju lovora 1, 8-cineol,  - terpinil-acetat i metileugenol. Vršne pare ispitanih aromatičnih biljaka sastoje se od znatno manje spojeva. Tako je u vršnim parama kadulje i ružmarina identificirano 12 spojeva, u vršnim parama vriska 13 spojeva, a u vršnim parama lovora samo pet spojeva. Svi sastojci vršnih para ispitanih biljaka su monoterpenski spojevi od kojih ugljikovodici  - i  -pinen te kamfen nisu identificirani ni u jednom od analiziranih eteričnih ulja. Usporedbom rezultata analize uočena je prednost metode vodene destilacije za izolaciju hlapljivih spojeva - bolja kvalitativna analiza hlapljivih spojeva. Metoda analize vršnih para je diskriminirajuća s obzirom na hlapljivost sastojaka, naime primjenom te metode iz ispitivanih biljaka izolirani su samo lako hlapljivi spojevi. Reprezentativni profil hlapljivih spojeva dobiva se kombinacijom ovih dviju metoda izolacije.

hlapljivi spojevi; kadulja; ružmarin; vrisak; lovor; vodena destilacija; analiza vršnih para-HSA; GC-MS

nije evidentirano