hrvatski

Kvantitativno istraživanje bioetičkih problema u kliničkoj praksi: potrebe Kliničkog bolničkog centra Rijeka za sustavom bioetičkih konzultacija

Ciljevi istraživanja: Ustvrditi etičke dileme u svakodnevnoj kliničkoj praksi zdravstvenih djelatnika Kliničkog bolničkog centra Rijeka. Ispitanici i metode: Anketirana je cjelokupna populacija liječnika i medicinskih sestara i tehničara Klinike za internu medicinu, Klinike za anesteziologiju i intenzivno liječenje i Zavoda za radioterapiju i onkologiju, njih ukupno 532: 140 (26%) liječnika i 392 (74%) medicinskih sestara i tehničara. Anonimnim upitnikom ispitana je vrsta, učestalost i težina ponuđenih i vlastitih etičkih dilema, zadovoljstvo donesenim odlukama, percepcija dobivene pomoći, dostupnost korištenja sustava bioetičke potpore, edukacija iz etike i sigurnost u vlastito znanje iz etike. Odaziv iznosi 68% (n=364): liječnici: n=113, žene 55%, srednja dob 42 (27-61) ; medicinske setre i tehničari: n=251, žene 95%, srednja dob 35 (20-52). Rezultati: Najčešće etičke dileme: briga za pacijenta upitne/umanjene sposobnosti donošenja odluka (liječnici 66%, sestre 47%, P=0, 008) ; prekid održavanja na životu/nepružanje reanimacije (liječnici 60%, sestre 31%, P<0, 001) ; neslaganje između članova obitelji/skrbnika oko načina/tijeka liječenja (liječnici 47%, sestre 31%, P=0, 025). Postoji statistički značajna razlika u učestalosti susretanja s etičkim dilemima s obzirom na radno mjesto (Z=-4, 56 ; P<0, 001). Najteže etičke dileme: potpomognuto samoubojstvo/eutanazija (liječnici 49%, sestre 52%, ukupno 52%) ; prekid održavanja na životu i nepružanje reanimacije (liječnici 14%, sestre 18%, ukupno 18%). Najčešći vlastiti primjeri nedavne etičke dileme: liječnici - odluke o završetku života (27%), pravednost (11%) i govorenje istine (11%) ; sestre &#8211; profesionalizam (8%), pravednost (6%) i autonomija pacijenta (5%) ; ukupno &#8211; odluke o završetku života (11%), pravednost (7%) i profesionalizam (6%). Glavni etički problem u vlastitom primjeru: prekid održavanja na životu/nepružanje reanimacije (liječnici 24%, sestre 15%) ; potpomognuto samoubojstvo/eutanazija (liječnici 9%, sestre 16%). Prosječno zadovoljstvo donesenim odlukama iznosi 5 (0, 10). Nađena je statistički značajna razlika u zadovoljstvu između muškaraca i žena (Z=-2, 39 ; P=0, 017). Najčešće dobivena pomoć: liječnici - pribavljanje potpunijih informacija o pacijentu (50%), razjašnjavanje etičkih dilema (39%), pribavljanje literature iz etike (32%) ; sestre - pribavljanje potpunijih informacija o pacijentu (37%), razjašnjavanje etičkih dilema (31%), razgovor o bioetičkim problemima s pacijentom (30%). Statistički značajna razlika između liječnika i sestara prisutna je pri razgovaranju o bioetičkim problemima s pacijentom (&#935; 2 =9, 98, P=0, 007). Dostupnost sustava bioetičke potpore: etičko povjerenstvo - liječnici 44%, sestre 7%, P<0, 001 ; individualni bioetičar - liječnici 16%, sestre 6%, P=0, 011 ; kontaktiranje sustava bioetičke potpore tijekom odvijanja slučaja - liječnici 31%, sestre 11%, P<0, 001 ; ikad korišten bilo koji oblik sustava bioetičke potpore - liječnici 12%, sestre 3%, P=0, 001. Oblici edukacije iz etike: nastava iz etike tijekom studija - liječnici 45%, sestre 52% ; sudjelovanje na pet ili više prezentacija kliničkih etičkih slučajeva - liječnici 8%, sestre 3% ; znanstveni/stručni skupovi iz medicinske etike - liječnici 17%, sestre 10% ; tečaj trajne edukacije iz medicinske etike - liječnici 4%, sestre 8%. Manjina ispitanika smatra se vrlo sigurnom u vlastito znanje iz etike (liječnici 5%, sestre 6%). Zaključci: Etičke dileme prisutne su u svakodnevnoj kliničkoj praksi liječnika i medicinskih sestara i tehničara sa statistički značajnom razlikom u korištenju sustava bioetičke potpore. Ističe se potreba za uspostavljanjem kontinuiranih edukacijskih programa iz etike. Kulturološke, religijske i karakteristike ustroja zdravstvenog sustava utječu na percepciju etičkih dilema. Prepoznata je potreba za profesionalizacijom sestrinstva i prelaskom vojnog u odvjetnički model. Uočava se podudarnost u najčešćim vlastitim etičkim dilemama (koje su &#8222; okidači&#8220; za kontaktiranje sustava bioetičke potpore u američkih i europskih liječnika), iz čega se zaključuje da zdravstveni djelatnici Kliničkog bolničkog centra Rijeka za rješavanje tih dilema također trebaju pomoć sustava bioetičke potpore. Trodjelni sustav bioetičkih konzultacija: etičko povjerenstvo, timske i individualne konzultacije, povećao bi dostupnost i olakšao korištenje sustava bioetičke potpore prilikom rješavanja moralno opterećenih situacija.

bioetička pitanja; etika; klinička; etičke konzultacije; stavovi zdravstvenih djelatnika; upitnik; Hrvatska

Disertacija je pripremljena i obranjena pod dvostrukim mentorstvom: 1. Prof. Ivan Šegota, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka 2. Prof. George J. Agich, Director and Professor, BGeXperience Program, BOWLING GREEN STATE UNIVERSITY, OHIO, USA