hrvatski

Knjiga i čitanje u pismima Ilije Crijevića Marinu Buniću

Kao izvor za proučavanje kulture knjige i čitanja u ranonovovjekovnom Dubrovniku u ovom su radu poslužila tri pisma što ih je dubrovački latinist Ilija Crijević (1463-1520) uputio svojemu prijatelju Marinu Buniću (?-1540). Radi ocrtavanja okolnosti njihova nastanka ukratko se prikazuje povijesni kontekst i donose dosad nepoznati biografski podaci o Crijevićevu adresatu. Prvo pismo (Državni arhiv Dubrovnik, Miscellanea saec. XVI., Litterae privatae, f. CCLXXXI) sačuvano je u autografu, no zbog oštećenja papira tekst nije čitljiv u cijelosti. Nije datirano, a vjerojatno je nastalo 1504. ili 1512., kad se Bunić nalazio na dužnosti kaštelana u Stonu. U njemu se ističe autorovo šaljivo-parodično kontrastiranje nezavidne vojničke situacije s jedne i prirodnih bogatstava što ih pruža ladanjska knežija s druge strane, zasnovano na reminiscencijama iz antičke lektire koje svjedoče o Crijevićevoj učenosti i humanističkoj naobrazbi. Ostala su dva pisma, sačuvana samo u prijepisu Ivana Marije Matijaševića (rkp. 433 Arhiva Male braće u Dubrovniku), bila poslana Buniću u Veneciju. Ono iz 1506., na čijem se početku autor također služi citatom iz klasičnoga teksta, iz Ovidijevih Heroida, dokument je humanističkoga prijateljstva, u kojem važnu ulogu igra i knjiga kao zajedničko dobro. Treće, najkraće pismo prikazuje putove kojima se odvija razmjena tekstova među humanistima. Nije datirano, ali bi se, ako je u njemu riječ o posudbi tiskane, a ne rukopisne knjige talijanskoga pjesnika Giustola, moglo pretpostaviti da nije nastalo prije 1510. Crijevićeva se pisma Buniću u dodatku radu objavljuju prvi put.

Ilija Crijević ; Marin Bunić ; humanistička epistolografija ; povijest knjige ; čitanje u humanizmu

nije evidentirano