hrvatski

Hrvatski izgovorni identitet

Klasičan izgovor utemeljen je krajem devetnaestoga stoljeća za jezik koji je bio dvoimenski – hrvatski i srpski. Takav nije primjeren za zajednički hrvatski jer ne povezuje većinu Hrvata i ne označava jasno nacionalni identitet. Te uloge, pokazuje sociofonetsko istraživanje, obavlja prihvaćen izgovor utemeljen na čakavskome, kajkavskome i štokavskome narječju, pretežno sintetiziranome u Zagrebu, a koje su glavne crte tronaglasnost, gubljenje zanaglasnih duljina, kratak izgovor slogotvornoga /r/, mogućnost silaznih naglasaka na svim slogovima u riječi, dvofonemski /je/ od dugoga i kratkoga staroga jata i neutralizacija razlike između nadzubnonepčanih i srednjonepčanih poluzatvornih.

izgovorna norma ; izgovorni identitet ; izgovor ; fonetika ; hrvatski jezik

nije evidentirano