hrvatski

Otvaranje riječkoga Hrvatskoga narodnog kazališta suvremenom hrvatskom dramskom pismu – drame Nine Mitrović i Dore Delbianco

Riječko je Hrvatsko narodno kazališta Ivana pl. Zajca devedesetih godina dvadesetog stoljeća sustavno uvrštavalo na svoj repertoar hrvatske dramske pisce. Uz naslove M. Krleže i R. Marinkovića te komediografa P. Budaka, M. Grgića, kao i domaćega pisca D. Gervaisa, na repertoaru se pojavljuju dramatizacije (Vježbanje života N. Fabria i Vuci M. Cihlara Nehajeva), ali i djela suvremenih pisaca poput M. Gavrana, L. Paljetka te D. Lukića i L. Kaštelan). U devedesetima stasa generacija mladih dramatičara kojima se djela izvode na pozornicama ostalih hrvatskih kazališta, a početkom ovoga desetljeća riječka se scena sve više otvara njihovim djelima. Uz I. Vidića i F. Šovagovića, značajni su repertoarni pomaci učinjeni inscenacijama triju drama mladih hrvatskih dramatičarki, Nine Mitrović (Komšiluk naglavačke, 2003. i Ovaj krevet je prekratak ili samo fragmenti, 2006.) i Dore Delbianco (Prokleti ne idu na Bali, 2004.). Uz sažetu analizu repertoarnih kretanja u riječkom HNK-u s obzirom na suvremenu hrvatsku dramu, rad će se podrobnije pozabaviti trima navedenim dramama dviju autorica. Obje dramatičarke svoje su dramsko pismo provjerile u drugim hrvatskim kazalištima predstavivši se kao pripadnice najmlađe dramatičarske generacije. Analizom njihovih drama i njihova dramskog pisma istaknut će se osnovne poveznice sa suvremenim hrvatskim dramskim opusima, ali će se odrediti i njihove osobitosti. Uvrstivši djela nekolicine suvremenih autora na repertoar, riječko je HNK iskazalo otvorenost i dobru mjeru odvažnosti naručujući pojedine dramske tekstove, ali i brzo reagirajući na pojavljivanje novih naslova.

Hrvatsko narodno kazalište u Rijeci; hrvatsko kazalište; suvremena hrvatska drama; Nina Mitrović; Dora Delbianco

nije evidentirano