hrvatski

Diferencijalna dijagnostika pulpnih bolesti

Pulpne bolesti klinički možemo klasificirati kao hiperemiju pulpe, reverzibilni i ireverzibilni pulpitis i nekrozu pulpe. Periradikularne bolesti, koje su posljedica pulpne patoze, su akutni i kronični (simptomatski i asimptomatski) apikalni parodontitis i apikalni apsces, koji može također imati akutni i kronični (simptomatski i asimptomatski) tijek bolesti. Glavna značajka pulpne boli jest duboka, intenzivna bol, koja spontano ili nakon podražaja dulje potraje, uglavnom je nejasno lokalizirana a može biti i iradirajuća. Druge bolesti, koje se pojavljuju u blizini stomatognatnog sustava (npr. sinusitis maksilaris, migrena, neuropatija moždanog živca) ili koje se odvijaju sistemski u organizmu (npr. infarkt miokarda, srpasta anemija, neoplazma) mogu oponašati pulpnu patozu i zato dovesti do pogrešne dijagnoze pulpne patoze, koja može biti uzrok ireverzibilnog terapeutskog zahvata, nepotrebnog endodontskog zahvata, koji je štetan za pacijenta i koji u suštini ne riješava osnovni zdravstveni problem. Moguća diferencijalna dijagnostika pulpnih bolesti uključuje brojne periapikalne lezije najrazličitijih etiologija, koje se pojavljuju u periapikalnim tkivima i brojne bolesti općeg organizma, koje mogu dijagnostički postupak otežavati i terapeuta zbuniti.

pulpa ; pulpne bolesti ; diferencijalna dijagnostika ; pulpitis ; nekroza ; periradikularne bolesti

nije evidentirano