hrvatski

Uvid u hrvatsku toponimiju na sjeverozapadnoj međi

Međimurje, najsjeverozapadnija hrvatska pokrajina, zaokružena je zemljopisna cjelina sa 129 naselja, uglavnom seoskoga tipa. Usporedbom povijesnoga i suvremenoga međimurskog ojkonimskog sustava zapažaju se mnoge razlike. Neka su naselja nestala, a s njima i njihova imena, neki su se ojkonimi tijekom vremena djelomično (npr. Brest > Podbrest), a neki sasvim promijenili (npr. Bistric > Donji Vidovec). U povijesti je bilo i nasilnog mađariziranja (npr. Pribislavec > Zalaujvár) te dekajkaviziranja imena međimurskih naselja (npr. Nedelišće >Nedjeljište). S obzirom na broj riječi u međimurskoj ojkominiji dominiraju jednorječna imena, s obzirom na gramatički rod najviše ojkonima muškog je roda, a s obzirom na tvorbenu strukturu pretežu sufiksalne izvedenice najčešće tvorene sufiksom -ec (-ovec/-evec, -inec). Ojkonimi nastaju u zavičajnome idiomu te u neslužbenoj komunikaciji nose jezična obilježja tog idioma, a u službenome liku čuvaju samo neke fonološke, morfološke, tvorbene odlike međimurske kajkavštine (npr. Dragoslavec Breg, Zaveščak, Črečan ; Železna Gora ; Križovec… ). Ojkonimi koji se temelje na antroponimu u času nastanka izražavali su posvojnost (npr. Bogdanovec), a oni temeljeni na apelativu imali su uglavnom mjesno značenje (npr. Donja Dubrava). Kratak osvrt na rječničke članke u Hrvatskome enciklopedijskom rječniku koji su « naslovljeni» međimurskim ojkonimima pokazuje da se i danas, ma koliko isticali potrebu točnosti imenskog zapisa, prilično nemarno odnosimo prema imenima iskrivljujući im lik (npr. Gôrnjī Hráštan umjesto Gôrnjī Hrâšćan).

Međimurje; toponimija; ojkonimija

nije evidentirano