hrvatski

Kad djeca ne mogu do kazališta, kazalište može do djece

Tokom 2006. godine u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi, koja vjerojatno ima najteže socijalne uvjete u gradu, izveden je projekt Dramskog studija Tirena pod naslovom ‘ Kazalište u predgrađu’ . Projekt je vođen idejom da kad već djeca s ruba grada tako teško dolaze do kazališta, onda kazalište treba dovesti njima. Kroz četrdeset izvedbi šest različitih programa interaktivnog odgojnog kazališta obuhvaćena je većina učenika u školi. Sve programe koncipirali su i igrali članovi Dramskog studija Tirena. Nakon odigranih programa provedene su evaluacijske ankete s učenicima – sudionicima. Ova prezentacija će biti prije svega prikaz čitavog projekta s kratkim opisom svakog programa, ali i analiza prihvaćenosti pojedinih programa s osobitim naglaskom na različitosti programa koje projekt objedinjava. Različitosti se naime vide i u sadržajnim i u formalnim aspektima, i oba će aspekta biti preispitana. Sadržajno, neki od odigranih progama su izravno edukativni, drugi su postavljeni sa širim, odgojnim ciljevima. Formalno gledano, programi imaju različite tipove i stupnjeve interaktivnosti, od radionica poslije predstave do potpune integracije učeničkog sudjelovanja u dramsko događanje. Međutim, kako je evaluacija pokazala, svaki oblik i svaki sadržaj uspio je pronaći put do učenika, čime je još jednom pokazana djelotvornost ovakvih kazališnih oblika.

kazalište za djec

nije evidentirano