hrvatski

Biskup Strossmayer, papa Lav XIII. i slavenski apostoli Ćiril i Metod

U svom radu i nastojanju na jedinstvu crkava biskup Josip Juraj Strossmayer oslanjao se uvelike na djelo i ideje Svete Braće Konstantina-Ćirila i Metoda. U Svetoj Braći našao je sponu između Istočne i Zapadne crkve, a u njihovu djelu najbolje riješeno pitanje crkvenoga jedinstva: jedinstvo Katoličke crkve i slavenskih pravoslavnih crkava. Zato je Strossmayer svojski nastojao na oživljavanju kulta Svete Braće. Autorica pokazuje da je s najstarijim glagoljskim liturgijskim kalendarima od XIV. do XVI. stoljeća zabilježen kult svetih Ćirila i Metoda. Od ukupno 32 kalendara ime Ćirila i Metoda javlja se zajedno na 14. veljače u 28 kalendara, a u preostala 4 javlja se Ćirilovo ime. Služba u čast Svete Braće očuvana je u 12 rukopisnih i tiskanih glagoljskih brevijara od XIV. do XVI. stoljeća, u tri varijante s obilježjima nacionalnoga oficija. U Službi u Brevijaru popa Mavra iz 1460. godine navodi se da su Ćiril i Metod zaslužni za hrvatsku knjigu, jer: "vse knigi hrvatske tlmačiše" (prevedoše). Ćirilovo se ime javlja u Litanijama Svih svetih u glagoljskom Prvom novljanskom brevijaru iz 1459. godine. Strossmayer je nastojao da imena, baština i kult Svete Braće "uđu u duh i srce hrvatskoga naroda". U tome su mu dobro došle ćirilometodske obljetnice: 1863, 1869, 1880 (1881) i 1885., koje su u Hrvatskoj vrlo sadržajno obilježene, a duša im je bio biskup Strossmayer ; on ih je poticao i obogaćivao pastirskim pismima. Strossmayerovim zalaganjem papa Pio IX. odobrio je katoličkim Slavenima novi datum - 5. srpnja - svetkovanje Svete Braće (Ćirilovo u đakovačkoj biskupiji), a papa Lav XIII. ("papa Slavena") blagdan je znamenitom poslanicom "Grande munus" 1880. godine proširio na sav katolički svijet i time Svetu Braću uključio u kalendar opće Katoličke crkve. Strossmayerovim zalaganjem odobreno je objavljivanje glagoljskih liturgijskih knjiga, pa je 1893. objavljen glagoljski Misal u izvornoj hrvatskoj jezičnoj redakciji (Parčićev Misal), koji je ocijenjen kao "trijumf slavenske filologije". Pomogao je izdanje Assemanijeva evanđelistara (objavljeno 1865. godine), kao i gradnju dviju kapela u čast Svete Braće: u Rimu u Crkvi sv. Klementa (1886.) i Loretu (1897.). Pozamašan iznos dao je za otkup biblioteke Ivana Kukuljevića Sakcinskoga, kojom je tadašnja Jugoslavenska akademija obogaćena sa 65 što većih što manjih glagoljskih rukopisa i 86 fragmenata. Glagoljaškom sjemeništu u Priku kod Omiša darovao je pet tisuća forinti ; Staroslavenskoj akademiji u Krku četiri tisuće kruna (njezin je član utemeljitelj i počasni član). U svojoj katedrali u Đakovu postavio je više obilježja Svete Braće: jedan oltar ; prikaz Svete Braće na freskoslici u prizoru kad Isusa skidaju s križa. Sveta Braća ukomponirana su na Strossmayerov nadgrobni spomenik u kripti. U biskupskom domu u Đakovu čuva se slika: Hadrijan II. odobrava djelo Svete Braće koju je za Strossmayera izradio rimski slikar Nicola Consoni.

Strossmayer; Sveta Braća; Ćiril i Metod; glagoljica

nije evidentirano