hrvatski

Sintaktičke i stilističke značajke Baćićeva diskursa

Ljubav prema Bogu i svome franjevačkom redu te domovini i njezinoj slavnoj, ali zaboravljenoj prošlosti fra Petar Krstitelj Baćić (1847. – 1931.) prenosio je i na svoja literarna djela ; njegovi su religiozno-poučni tekstovi svojevremeno bili vrlo čitani u narodu, a radovi o velikanima hrvatske povijesti, koji svojim kreposnim i hrabrim životom trebaju biti uzor mlađim naraštajima, i danas su zanimljiva literatura. Budući da je velik korpus Baćićeve književne ostavštine još uvijek (i filološki) nedovoljno istražen, u ovome je radu dan ponajviše sintaktički pogled na njegovu prozu i novinske članke kulturno-povijesne tematike, odnosno dana je sintaktička analiza pripovijesti Jelisava Lapsanović banica karinska. Povjestna crta iz hrvatskog života (1881.) i Stanislava Šubića kneginja hrvatska. Crta iz hrvatske povjesti 13. vieka (1882.). Za usporedbu s ovim pripovijestima spomenut je članak (bez naslova, tiskan u rubrici Razne viesti) u Starohrvatskoj prosvjeti. (1895.) i feljton koji je izlazio u nastavcima u časopisu Jadran Grad Kamičak na Krci (Kolijevka Petra Svačića, vojvode Domalda i Nelipića) (1923.). Ranije su djelomične analize pisanih radova Petra Baćića pokazala da je pod utjecajem narodne književnosti i jezika, klasika grčke i latinske književnosti te bogate franjevačke pisane tradicije jezikom i stilom i danas prepoznatljiv među svojim suvremenicima. Cilj je ovoga rada pokazati koje su to sintaktičke posebnosti Baćićeva stila te može li se, na temelju tih i takvih sintaktostilističkih značajki Baćićevu povijesnu prozu staviti u odnos s hrvatskom pučkom književnosti.

hrvatski jezik; franjevački red; Petar Krstitelj Baćić; sintaksa; sintaktostilistika

nije evidentirano