hrvatski

Naselja i komunikacije u kontekstu veza jadranskog priobalja i unutrašnjosti tijekom neolitika

Dokazi veza jadranskog priobalja i unutrašnjosti povećavaju se od starijeg do mlađeg neolitika, što je logična posljedica razvoja ljudskog društva i odnosa unutar njega. Kontakti između kultura općenito su bili rjeđi u starijem neolitiku, dok se još konsolidirao novi način života i dok je društvo još bilo u fazi formiranja. To se pogotovo odnosi na dvije geografski jasno odjeljene zone, kao što su sjeverna Hrvatska i Jadran, tako da u to doba vezu između njih nalazimo uglavnom na području prijelazne zone, tj. centralne Bosne, gdje nailazimo na jednu kulturnu manifestaciju, koja je vjerojatno odraz suživota dvije populacije. U srednjem neolitiku dolazi do razgranatijih veza, što je posljedica stabilizacije društva, njegovog sazrijevanja i rasta. Tada dolazi do organiziranijeg života i do okretanja drugim djelatnostima, pa se intenziviraju komunikacije i među udaljenijim područjima, te dobivaju kompleksniji karakter. Međutim, niti tada nema čvrščih veza između sjeverne Hrvatske i Jadrana. Njihov kontakt pratimo uglavnom na rijetkim tragovima trgovine i suegzistenciji elemenata oba područja u prijelaznoj zoni. Veze se zamjetno pojačavaju tek sa mlađim neolitikom. To je već razdoblje polaganog prelaska na novi način života, diktiranog upotrebom metala, iako kamene izrađevine još dugo imaju primarnu ulogu u svakidašnjim poslovima. Nužnost povezivanja udaljenijih krajeva postaje veća, a trgovina i specijalizacija unutar proizvodnje postaju nezaobilazan faktor. Logično je da to dovodi do miješanja utjecaja u materijalu pojedinih kultura, do migracija stanovništva i do stvaranja većeg broja regionalnih varijanti pojedinih kultura. Identična situacija prati se i na prostoru Hrvatske.

neolitik, veze, trgovački putevi

nije evidentirano