hrvatski

Tekstovi molitve Oče naš u rukopisima Crkve bosanske

Zanimanje za Očenaš ili Molitvu Gospodnju, najstariju i temeljnu kršćansku molitvu, u slavistici traje od samih njezinih početaka. Već se "otac" slavistike, Josef Dobrovsky zanimao za stare hrvatske tekstove Očenaša, napose za glagoljske tekstove o tiskanim misalima i brevijarima. Otkako je pak otkriven stari, zasad najstariji poznati staroslavenski tekst Očenaša u posljednjem dijelu glagoljskoga Sinajskoga psaltira iz XI. stoljeća, intenzivirano je njegovo proučavanje. Očenaš u rukopisima Crkve bosanske bio je u središtu pažnje polovicom XX. stoljeća kad se o rukopisima raspravljalo u sklopu pitanja Crkve bosanske, točnije kad su se u rukopisima pokušavali naći dokazi za njezino heretično učenje. Tekstovi Očenaša u rukopisima Crkve bosanske imaju važno mjesto u proučavanju slavenskih prijevoda Očenaša. Put do tih tekstova nije jednostavan, jer se rukopisi Crkve bosanske čuvaju, ili su se čuvali, u knjižnicama diljem Europe, izvan matične zemlje Bosne i Hercegovine. Samo se jedan rukopis čuva u matičnoj zemlji (nepotpuno Čajničko evanđelje). Autorica je prikupila, priredila i u ovom članku objavila tekstove Očenaša iz rukopisa Crkve bosanske (u latiničkoj transliteraciji).

Crkva bosanska, bosanski rukopisi, molitva Oče naš, slavistika

nije evidentirano