hrvatski

Predromaničke oltarne ograde-vijek uporabe i sekundarna namjena

Autor u radu raspravlja o vremenu kada predromaničke oltarne ograde i drugi namještaj prestaju biti dijelom crkvenih iinterijara. Prestanak njihove uporabe uvjetovan je promjenom liturgije, a demontiranje istih iz postojećih crkava pocljedica je učestalog preuređenja sakralnih zdanja za trajanja romaničkoga i gotičkoga stila. Ta obnova je rezultat sve intenzivnijeg razvitka robnonovčane privrede u okvirima tadašnjega feudalnog društva. Nakon kraćeg zastoja u renesansno vrijeme, uslijed neposredne ugroženosti od Turaka, dolazi do novog zamaha u obnovi i izgradnji crkava u baroknom stilu tijekom 17. i 18. st. , kada se opet masovno koriste predromanička spolia i uklanjaju preostale rijetke sačuvane ograde in situ. Analiza je izvršena na većem broju primjera od Istre do Dubrovnika, u gradovima i širem zaleđu istoćčne jadranske obale, s possebnim naglaskom na gradove Split i Trogir i prostor njihovih dijeceza. Utrđeno je da je do promjena najprije dolazi u gradovima i na većim katedralnim i samostanskim crkvama, a potom � posebice tijekom kasnog srednjeg vijeka - i u zaleđu, za dominacije gotičkog stila. Tada velik broj spolia dospjeva i u grobne konstrukcije na grobljima oko župnih crkava. Istim ritmom proces se ponavlja i u novom vijeku, posebice nakon prestanka neposredne turske opasnosti, kada dolazi do oživljavanja trgovine i obrta.

predromaničke oltarne ograde; spolia

nije evidentirano