hrvatski

Neusklađeni pojam o sebi kao osnova za sklonost depresivnosti ili samohendikepiranju osoba s neadaptivnim atribucijskim stilom

Osnovni problem istraživanja bio je kako objasniti da neke osobe s neadaptivnim atribucijskim stilom pasivno prihvaćaju situaciju (depresivni), dok drugi aktivnim samohendikepiranjem poboljšavaju sliku o sebi tj. što osobe s neadaptivnim atribucijskim stilom u jednom slučaju "tjera" u depresivnost, a u drugom na korištenje samohendikepiranja. Teorijski okvir za ta dva smjera neadaptivnog atribucijskog stila mogla bi biti Higginsova teorija neusklađenog pojma o sebi. Emocionalna nelagoda nastaje u slučaju kada vlastita slika o sebi neke osobe tj. stvarno ja ne odgovara idealima i standardima te iste osobe tj. njegovom idealnom i traženom ja. Pretpostavljeno je da oni pojedinci koji se koriste samohendikepiranjem imaju diskrepancu imaju diskrepancu između aktualnog i traženog ja, jer samohendikepiranje prema nekim autorima služi prvenstveno za uklanjanje socijalne anksioznosti, a to je ujedno osjećaj koji se vezuje uz ovu vrstu diskrepance prema higginsu. S druge strane, osobe s neadaptivnim atribucijskim stilom koje imaju izraženu depresivnost vjerojatno imaju diskrepancu između aktualnog i idealnog ja koja je često praćena osjećajima poput tuge, potištenosti i slično. Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti može li se veza između depresivnosti i atribucijskog stila, te samohendikepiranja i atribucijskog stila, objasniti Higginsovom teorijom neusklađenog pojma o sebi. Ispitivanje je provedeno na uzorku od 354 studenata u dva dijela, gdje su sudionici prvo ispunjavali Skalu samohendikepiranja, zatim Skalu za mjerenje neusklađenog pojma o sebi, te BDI ljestvicu depresivnosti i na kraju rješavali Test anagrama. Nakon podjele sudionika na uspješne i neuspješne u testu anagrama, u drugom dijelu istraživanja sudionici su ispunili Skalu za atribuiranje razloga uspjeha/neuspjeha (Causal dimension scale, Russell, 1982) i bila im je objašnjena eksperimentalna manipulacija. Dobiveni rezultati su pokazali da depresivni ispitanici, kao i oni skloni samohendikepiranju, imaju neadaptivan atribucijski stil - sklonost objašnjenja uspjeha nestabilnim faktorima. K tome, depresivni ispitanici skloniji su uspjeh objasniti eksternalnim, a neuspjeh internalnim faktorima, nego nedepresivni, a osobe sklone samohendikepiranju češće neuspjeh objašnjavaju stabilnim faktorima. Također je ustanovljeno da depresivni sudionici, kao i oni skloni samohendikepiranju, imaju veću neusklađenost u starnoj i idealnoj, te stvarnoj i traženoj slici o sebi, nego nedepresivni i sudionici manje skloni samohendikepiranju. Regresijskom analizom ustanovljeno je da bi se samohendikepiranje moglo nalaziti u osnovi depresije.

kauzalne atribucije; depresija; samohendikepiranje; neusklađeni pojam o sebi; stvarno ja; idealno ja; traženo ja

nije evidentirano