hrvatski

Razvoj pojma substantia u okviru instituta zablude

U radu je iznesena kratka raščlamba razvoja pojma substantia u okviru pravnog uređenja zablude. Kontinuitet postojanja instituta zablude o supstanciji (error in substantia) neprekinut je od rimskog klasičnog prava pa sve do danas. No, autor naglašava da je sama jezgra tog instituta, pojam substantia, nekoliko puta tijekom povijesti iz temelja mijenjano svoje osnovno značenje. Najveće su se pak promjene dogodile tijekom 18.stoljeća. Do tada je substantia uvijek predstavljala objektivno mjerilo identiteta ugovornoga predmeta. Međutim od tog vremena, to tradicionalno objektivno shvaćanje postupno je zamjenjivano bitno različitim modernim određenjima supstancije, utemeljenima na subjektivnim, prometnim ili pak ugovornim kriterijima. U najnovije vrijeme, ističe autor, ugovorno određenje supstancije postaje dominantna koncepcija u glavnim kontinentalnim pravnim sustavima. Stoga je razumno očekivati, zaključuje autor, da će europsko ugovorno pravo u nastanku također prihvatiti to rješenje.

pravna povijest; rimsko pravo; Hrvatska; europsko pravo; ugovorno pravo; zabluda; error; substantia; ugovorni predmet

nije evidentirano