hrvatski

Rečenica u (kon)tekstu

Različiti se teorijski pristupi jeziku mogu pratiti s perspektive rečenice. Dok je u tradicionalnoj gramatici rečenica – najkompleksniji opisivani jezični znak – motrena kao izolirana, dakle apstraktna, jezična jedinica, važne novosti u jezikoslovlje donosi teorija funkcionalne rečenične perspektive razvijena u okrilju praškoga strukturalizma. Razmatranje je rečenice kao strukturne sastavnice teksta/nadrečeničnoga jedinstva (aktualizirana, u tekst uklopljena rečenica/iskaz) s pragmalingvističkim istraživanjima, ali i u novijoj lingvistici teksta ustupilo mjesto daljnjim pomacima spram nejezičnoga (situacijskog) konteksta: komunikacijske se vrijednosti teksta mogu utvrditi tek u kontekstu od kojega je tekst neodvojiv. U radu se razmatra kako se stvarni smisao rečenice/iskaza ustanovljuje ne samo s obzirom na njezinu tekstnu nego i kontekstnu uključenost.

rečenica; iskaz; sintaksa; suprasintaksa; funkcionalna (aktualna) rečenična perspektiva; funkcionalna gramatika; lingvistika teksta; kontekst; tekst; pragmalingvistika

nije evidentirano