Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 332838

Kratski pregled povijesti Cresa do 1947. godine


Strčić, Petar
Kratski pregled povijesti Cresa do 1947. godine // Stotinu godina hrvatske škole u Cresu : 1907.-2007. / Parat, Mirko (ur.).
Cres: Osnovna škola Frane Petrića, 2007. str. 9-88


Naslov
Kratski pregled povijesti Cresa do 1947. godine
(The short review of Cresan history until the year 1947.)

Autori
Strčić, Petar

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Stotinu godina hrvatske škole u Cresu : 1907.-2007.

Urednik/ci
Parat, Mirko

Izdavač
Osnovna škola Frane Petrića

Grad
Cres

Godina
2007

Raspon stranica
9-88

ISBN
978-953-6081-55-5

Ključne riječi
Cres, Kvarnerski otok, povijest
(Cres, the Kvarner island, history)

Sažetak
Otok Cres pripada Kvarnerskim otocima, a nalazi se na sjeverozapadnom dijelu istočne obale Jadranskoga mora ; dio je Zapadne Hrvatske, između Istre, vinodolsko-riječkoga dijela kopnene obale i o. Krka. Po novim mjerenjima površinom je otprilike jednak susjednom o. Krku, te su oba najveća na Jadranu. U povijesnom razdoblju uskim je kanalom odvojen od o. Lošinja. Do u novi vijek znalo se oba otoka kao jedan nazivati, prapovijesnim i prvim imenom – Apsoros ; tako se zvalo i naselje na o. Cresu, potonji hrvatski Osor, talijanski Ossero, a do 15. st. glavno je upravno i crkveno središte tih otoka i susjednih otočića (bez o. Krka), kada tu ulogu preuzima Cres, talijanski Cherso. Svi Kvarnerski otoci dugo su zvani Apsirtidi, na hrvatskome Osorski otoci, povremeno sve do 18. stoljeća. Otoci i grad ime su dobili po mitskome kolhidskom kraljeviću Apsirtu s istočne obale Crnoga mora, koji je u helenskoj legendi ovdje ubijen. Ima nalaza i gradina iz prapovijesnog doba, i iz oko 10.000 do 7.000 god. pr. Kr., ali su nam nepoznati njihovi stvaratelji. Prvi poznati stanovnici su Iliri, i to Liburni, pa i u evropskim razmjerima poznati kao izvrsni brodograditelji, pomorci i ratnici. Oni su se inkorporirali u Rimljane, koji su u 1. st. pr. Kr. otok zaposjeli i držali ga do propasti svojega Carstva u 5. st. Vjerojatno potkraj 6. st. stigli su na Cres Slaveni, koji su se poslije profilirali u Hrvate, te su do danas ostali apsolutno većinskim pučanstvom. Od 12. do 18. st., s jednim prekidom, drži ga Mletačka Republika, što je utjecalo na jačanje talijanskoga etnosa, te na proces talijanašenja, a u doba Kr. Italije (20. st.) i nasilne talijanizacije Hrvata, u 20. st. Nakon sloma Kr. Italije u tome vijeku, u doba staljinističke/jugoslavenske prevage 40-ih i 50-ih godina 20. st. znade se i nasilno utjecati na radikalno smanjivanje talijanskoga etnosa, na njegovu emigraciju. Od 1. st. pr. n. e. do polovice 20. st. vladajuća je struktura u upravi, gospodarstvu i crkvi manjinska, romanska, potonja talijanska, do u 20. st. sa sudjelovanjem i apsolutno većinskih Hrvata, uglavnom seljaka, ribara, pastira, običnih moranara.. Otok Cres bio je rukama niza stranih sila, Grka, Rimskoga, Bizantskoga i Franačkoga Carstva, Gotske, Hrvatske i Hrvatsko-Ugarske Kraljevine, Mletačke Republike, Napoleonove Francuske, Habsburške Monarhije, Kraljevine Italije, Velikonjemačkoga Reicha ; veoma kratko je u rukama Države SHS (zagrebačke). U međuvremenu su se na njega znali zalijetati, npr., (u mitu) Huni, pa (stvarno) Saraceni/Arapi i Genovežana (u srednjem vijeku), D'Anunzijevi protofašisti i srpski nacifašistički četnici (u 20. st.). U II. sv. ratu uključuje se u maticu domovinu Hrvatsku, u okviru DF/FNR Jugoslavije, što je definitivno međunarodno pravno potvrđeno 1947. godine. Otok je bio svima privlačan kao dio najsigurnijega, pa time i obveznog morskoga puta po Jadranu. Crešani su uglavnom živjeli od pomorske privrede, ribolova i stočarstva (ovce). U kriznim vremenima, od 19. st. znaju otići i stalno se iseliti u prekooceanske zemlje. Kršćanstvo je veoma rano stiglo i ovdje ostalo – u okviru Rimokatoličke crkve – do danas, pa je od 6. djelovala i Osorska biskupija ; u 19. st. uključena je u krčku dijecezu (s kraćim prekidima u 20. st.). Aktivni su već prvi redovnici – pustinjaci bazilijanci (istočnjaci), benediktinci (zapadnjaci), benediktinke i danas, kao i franjevačka Mala braća te konventualci. Ima vrijednih prapovijesnih grobnih ostataka, pa i hramova. Kršćanstvo je napose dalo niz spomenika i više ličnosti znamenitih i u svjetskim razmjerima. Tu su ostaci više rano kršćanskih crkava (5/6. st.), a i danas je u funkciji nekoliko antičkih hramova. Veoma je bogata i druga baština u kamenu, pa rukopisna, entnološka, umjetnička, itd. Među njima su najvrijedniji latinski pisan Osorski evanđelistar (10. st.) i, po nekim mišljenjima, najstariji kameni natpis na hrvatskome jeziku i pismu/glagoljici, Valunska ploča, s istovjetnim tekstom i na latinskome jeziku (11. st.). Latinsko/romanski pa potonji talijanski svijet dao je sjajne sadržaje baštine u latinitetu, a isto tako i slavenski, potonji hrvatski s glagoljaštvom i staroslavenskom/starohrvatskom Službom Božjom. Prvi se normirani, statutarni pravni propisi spominju u 14, a posljednji je statut i tiskan, u 17. stoljeću. Otok je zavičaj više veoma istaknutih ličnosti. Za Sv. Gaudencija (10-11. st.), komaldoljskoga benediktinca, zaslužnoga za podizanje hramova i osnivanje samostana i u Istri, smatra se da bi mogao biti i iz Osora. Ovdje je bio na čelu Osorske biskupije. Po otoku ima i više uglednih obitelji, npr., Petrisi, koji su Hrvati, možda i iz Bosne, kraljevske krvi, kako je pisao najugledniji, u 16. st. – Franjo, poznati i kao Patrizio i Patritius. Najpoznatiji je Crešanin uopće, filozof, gospodarstvenik, sveučilišni profesor, plodni pisac, prevoditelj ; njegova rodna kuća danas je središnji otočki muzej veoma bogata sadržaja. Otok je dao niz nadbiskupa i biskupa. Iz 15/16. st. je Antonio Marcello Petris, naslovni nadbiskup grčkoga Patrassa i prviministar general konventualaca, kao i Bonaventura Soldatich/Soldatić (19. st.), uz to naslovni nadbiskup Sofije, osnivatelj bogoslovnih škola u Cresu i Rimu. Pomorski kapetan Petar Lusina/Lužina (19/20. st.) isto je u svjetskim razmjerima poznat kao važan član prve ekspedicije na Sjeverni pol. Iz 19/20. st. je Stjepan Ivančić, franjevac trećoredac, povjesničar, napose o glagoljaškoj baštini, te Mate Tentor, pedagog, filolog, bibliotekar, direktor Sveučilišne, središnje knjižnice u Hrvatskoj, u Zagrebu. Placido Cortese (20. st.), redovnik je konventualac, pisac, novinar, urednik, direktor nakladničke kuće u središnjici svoga Reda, u Padovi, ušao je u povijest Engleza, Čeha, Hrvata, Slovenaca i Židova, pomažući im i spašavajući ih iz kraljevsko-fašističkoga talijanskoga i njemačko-nacističkoga logora u Padovi. Uhvaćen je, teško mučen, ali nikoga nije odao, te je ubijen. U 2003. završen je postupak da ga se proglasi blaženim. A po baki je iz Cresa bio Franjo Orlić/Francesco Orlich, predsjednik Republike Kostarike (20. st.). Talijanski književnik iz Trsta, Claudio Magris, pišući u naše dane o otoku Cresu pozvao se na povijest, između ostaloga, zato jer je to « epski i homerovski krajolik» te ga « doživljava kao osebujno utjelovljenje civilizacije» . O otoku Cresu u Hrvatskoj i u inozemstvu sačuvana je bogata arhivska građa, a opsežnija je i literatura, na više jezika. Ovaj je prilog uvid u najnovije rezultate znanosti i struke, s rezultatima istraživanja i proučavanja, analizama i interpretacijama, stajalištima i mišljenjima ; pridana je pažnja isticanju nekih povijesnih komponenti u događanjima, te životu i djelovanju ličnosti, koje do sada nisu isticane, spominjane ili jesu, također na koristan način, ali s drukčijim rezultatima. Nadamo se da će ovaj prilog za sintezu povijesti o. Cresa do 1947, prijelomne godine u novijoj njegovoj povijesti općenito, korisno poslužiti i za konačno pisanje opsežnije povijesti događanja i ličnosti veoma bogatoga otoka na Jadranskome moru.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
101-1012647-2613 - Povijest zapadne Hrvatske (Istra, Kvarnersko primorje, Gorski kotar, Lika) (Petar Strčić, )

Ustanove
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

Autor s matičnim brojem:
Petar Strčić, (45151)