hrvatski

Zečevi i anđeli: H.G. Wells i mnemonika novije hrvatske književnosti

U hrvatskoj književnosti (kod Matoša, Šufflaya, Krleže, Šoljana) Herbert George Wells ocrtava prolepsu u tekstovima o povijesnom razvoju, i to kao figura samoga obećanja budućnosti. To se obećanje, međutim, arhivira kao povijest, čak i u socijalizmu, jer je ponovljivo i zato uvijek već izgubljeno kao budućnost. Vraćajući se Solarovim analizama vremena u književnosti i filozofiji, u svome tekstu takvoga Wellsa analiziram kao poziciju između budućnosti koju socijalizam obećava kao zauvijek drugo svoga prezenta i svoje prošlosti, i sekundarnosti što je generira dugotrajno ponavljanje toga obećanja.

obećanje, budućnost, socijalizam, arhiv

nije evidentirano