hrvatski

Podloge za ispitivanje dvodimenzionalnih geometrijskih formi u zračnoj struji

Aerodinamička istraživanja nad nekim ispitivanim objektom mogu biti numerička i pokusna. Numerička istraživanja mogu se obavljati kao dvodimenzionalna ili trodimenzionalna a ulazni parametri u proračun mogu biti takvi da se objekt predstavi bilo kao model bilo u naravnoj izvedbi. Kod pokusnih istraživanja potrebno je imati u vidu da objekt istraživanja može biti velik ili da medij (fluid, materijal) može biti nedostupan, teoretski, opasan ili sl. Zato pokusna istraživanja mogu biti obavljena nad nekim modelom, koji je ili umanjen odnosno uvećan ili je medij stvaran, dostupan, neškodljiv ili sl. Potom se rezultati ispitivanja mogu pomoću dimenzionalne analize i teorije sličnosti transformirati na stvarni objekt, pod pretpostavkom dominantnih sila i utjecaja. U istraživanjima na FESB-u, lit.[1, 2, 3, 4], numeričkim i simulacijskim postupcima pokazano je da postoji mogućnost povećanja učinkovitosti pretvorbe energije vjetra s naglaskom na prilagodbu aeroprofilne geometrije trenutnoj struji vjetra. Ovi koraci su poduzeti prije pokusnih istraživanja kako bi se mogli unaprijed odrediti redni parametri za pokusna istraživanja ali i da se ne bi stvarali nepotrebni troškovi. Slijedeći koraci u navedenim istraživanjima su: 1. Ispitivanje adaptabilnih aeroprofiliranih sekcija u zračnom kanalu – ovo se ispitivanje provodi kako bi se potvrdila numerička istraživanja a prije izrade vjetroturbinskih lopatica s tim aeroprofilima, 2. Izrada vjetroturbinskih lopatica s adaptabilnim aeroprofilom i ispitivanje radnih karakteristika vjetroturbine PASAAT 1400 – konačna potvrda pretpostavki istraživanja (prije pokretanja tehnologijskoih istraživanja odnosno pokretanja proizvodnje). Kako bi se moglo nastaviti istraživanje u zračnom kanalu s tenzometarskim mjerenjem aerodinamičkih sila, lit.[5], za kojeg je opis tunela i sustava te postupka opisan u lit.[6] a pravljenje objekta ispitivanja (adaptabilni aeroprofil) u lit.[7], potrebno je izvršiti umjeravanje ispitne sekcije. Kroz ispitnu sekciju strujat će u najvećoj mjeri paralelna i ujednačena zračna struja čije su značajke određene simulacijskim ispitivanjima iz lit.[8]. Ovaj rad opisuje podloge za daljnji rad na prvom koraku istraživanja tj. ispitivanje adaptabilnih aeroprofiliranih sekcija u zračnom kanalu. Prvi korak je umjeravanje ispitne sekcije, jer se prilikom tenzometarskih mjerenja očekuje velik broj parazitskih utjecaja kojih treba raščlaniti te iz podataka mjerenja izdvojiti korisne informacije o aerodinamičkim silama uzgona i otpora. Kako bi se obavio ovaj zahtjev potrebno je izraditi niz etalonskih tijela koja će biti upotrijebljena tijekom ovog procesa i zračnoj struji u ispitnoj sekciji kanala. Izdvajanjem rezultata tenzometarskih mjerenja u osloncima ispitne sekcije te formiranjem koeficijenata ukupnog otpora nad svakim etalonskim tijelom i njegovom usporedbom sa koeficijenata otpora istih oblika iz dostupne literature, biti će moguće postaviti ishodišne vrijednosti za tenzometarska mjerenja. Tako će biti moguće odrediti aerodinamičke sile odnosno koeficijente uzgona i otpora za adaptabilni aeroprofil.

aeroprofil; zračni tunel

nije evidentirano