hrvatski

Deklinacija aktivnoga participa prezenta u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku

U članku se opisuje deklinacija aktivnoga participa prezenta u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku u odnosu na starocrkvenoslavensku. Obrađeni su participski oblici dobro potvrđenih glagola i potvrde iz najstarijih hrvatskoglagoljskih fragmenata. Aktivni participi prezenta pojavljuju se često, a razlog su tomu, uz utjecaj stranih predložaka, njihova ekonomičnost i funkcionalnost. Deklinacija prema jo-osnovama uglavnom se dobro čuva, kao i nastavak -e iz n-osnova u nominativu množine muškoga roda. Uočen je snažan utjecaj meke zamjeničke deklinacije u lokativu jednine muškoga i srednjega roda, genitivu dvojine muškoga roda te u dativu i lokativu jednine ženskoga roda. To je jedina stvarna inovacija jer su prodor formanta -ĉ - u nominativ jednine muškoga i srednjega roda, nastavak -a u nominativu jednine ženskoga roda i nastavak -i u nominativu množine muškoga roda poznati već u kanonskim starocrkvenoslavenskim tekstovima.

hrvatski crkvenoslavenski; deklinacija; particip; aktivni particip prezenta

nije evidentirano