engleski

Identifying derived varieties in maize by heterosis and molecular markers

Identificiranje “ bitno izvedenih genotipova - essentially derived varieties (EDV)” je važan koncept pri određivanju stupnja izvedenosti ili udaljenosti nekog genotipa u odnosu na neki drugi srodni genotip kojeg zastupa i UPOV. U posljednje vrijeme se kod kukuruza za identifikaciju izvedenih kultivara pored morfoloških svojstava i kombinatornih sposobnosti sve više koriste i molekularni markeri. Tako je genetska udaljenost (GD) na osnovi SSR markera predložena kao najbolji parametar za EDV identifikaciju. Cilj ovoga rada bio je istražiti procijenjene GD vrijednosti na osnovi 100 SSR markera za razlučivanje stvarnih oplemenjivački vrijednih linija potomstava dobivenih iz križanaca dviju inbred linija. Izabrali smo tri S6 linije izvedenih iz F2 populacije dviju nesrodnih inbred linija zubana. Prvi roditelj je bio početni genotip – “ initial variety” (IV). Tri linije potomstva su izabrane na osnovi vrijednosti kombinacijskih sposobnosti za prinos u test-križancima. Genetske udaljenosti procijenjene su pomoću Rogersove distance. GD između roditelja bila je 0.71, a između IV linije i tri linije potomstva 0.43, 0.33, odnosno 0.49, što ukazuje da su sve tri linije potomstva pozicionirane u zoni ne-izvedenosti prema svim predloženim scenarijima u kojem su preporučeni pragovi izvedenosti od 0.25 do 0.10. UPGMA analiza je pokazala da se na dendrogramu jasno razdvajaju sve tri linije potomstva i drugi roditelj od IV roditelja. Naši rezultati pokazuju da je selekcija na prinos na osnovi rezultata test-križanaca bila učinkovita za značajno genetsko odvajanje linija potomstava od IV linije kada se kao EDV parametar rabila Rogersova genetska distanca na osnovi 100 SSR markera.

EDV; genetic distance; maize; varieties; SSR markers

nije evidentirano