hrvatski

Petrićev pojam concetta i manirističko-barokne teorije končetizma

Pokazavši da je Petrić svojom poetikom anticipirao neke poglede i tendencije karakteristične za nadolazeće razdoblje, dosadašnja su istraživanja ujedno ukazala i na potrebu za jednim opsežnim pristupom kojim bi se njegova poetika proučila iz horizonta manirizma i baroka. Usredotočen na pojam concetto, jedan od najrelevantnijih pojmova 16. i 17. stoljeća, rad nastoji ispitati koliko se ovaj » mislitelj prijelaza« svojim tumačenjem concetta približio manirističkoj i baroknoj teoriji umjetnosti. Petrić je sudjelovao u renesansnim polemikama i diskusijama usredotočenima na pitanje je li pjesništvo rezultat oponašanja ili u njemu treba vidjeti kreativnu duhovnu djelatnost, a upravo je pojmom concetta, u kojem je vidio bitnu sastavnicu pjesničkog stvaranja, rušio teoriju oponašanja. Tumačeći svako djelo kao realizaciju concetta, nevidljive, netjelesne ideje, slike, unutarnjeg nacrta, Petrić će ukazati na presudnu ulogu i značenje concetta u procesu izgradnje umjetničkog djela. Usporedba Petrićevih djela, Le rime di messer Luca Contile, divise in tre parti, con discorsi, et argomenti di m. Francesco Patritio et m. Antonio Borghesi, Della retorica dieci dialoghi, Della Poetica s reprezentativnim manirističkim i baroknim spisima likovne i pjesničke teorije, prije svega s djelom L'idea de'pittori, scultori et architetti F. Zuccara, traktatom Del Concetto Poetico C. Pellegrina i opsežnim traktatom Il cannocchiale aristotelico E. Tesaura, pokazuje da se u teorijama navedenih teoretičara umjetnosti uočava Petrićevo temeljno učenje o umjetnosti kao stvaranju.

Estetika; teorija likovne umjetnosti; poetika; concetto; ingegno; F. Petrić; F. Zuccaro; C. Pellegrino; E. Tesauro

nije evidentirano