hrvatski

Između starog i novog pravaštva

U članku su protumačene promjene koje su se dogodile krajem 19. st. u nastupu Stranke prave (SP). Pojava novih autoriteta u stranci (J. Frank i njegovi suradnici) i postupni odlazak starih, prije svega A. Starčevića, izazvali su određene promjene u taktici pravaša. Na izmjenu pravca SP-a osobito su djelovale i silnice izvan te stranke: nagodbeni sustav, kriza dualizma, stanje u hrvatskoj oporbi i promjene u vanjskoj politici. Pojam modernog pravaštva prvi su iskovali pravaški protivnici, koji su htjeli novim prvacima SP-a nametnuti krivnju da su se lišili starčevićanske izvornosti. Moderno pravaštvo doista transformira svoj nastup, ali ne u negativnom smislu. Njegovi se predvodnici prilagođuju modernizaciji na političkom području, a svoje političke poteze usklađuju s kretanjima u Austro-Ugarskoj. Politička modernizacija podrazumijevala je ustrojavanje organizirane stranke i pristanak na izazove demokratizacije političkog sustava. Riječ je o uzajamnom procesu jer je demokratizacija otvarala mogućnosti tzv. masovnim strankama, a za stvaranje takvog tipa stranke bila je neizbježna dobra organizacija. Ipak, pristaše modernog pravaštva ostaju dosljedni tradiciji pravaške ideologije utemeljenoj na promicanju hrvatskoga državnog prava i hrvatskog nacionalnog identiteta. Moderni pravaši zagovaraju rješavanje hrvatskoga nacionalnog pitanja unutar Habsburške Monarhije, jer su procjenjivali da se u njezinu sklopu mogu ostvariti određeni politički ciljevi i pospješiti gospodarski razvoj Hrvatske.

Stranka prava, modernizacija, moderno pravaštvo

nije evidentirano