hrvatski

Krupna gospodarstva u Istri u antičko doba

Velika istarska gospodarstva bila su pokazatelj veličanstvenog perioda jedne civilizacije u regionalnim okvirima. Nastaju i razvijaju se u periodu najizraženijeg rimskog gospodarsko-kulturnog progresa, te postaju njihov odraz. Bila su zrcalo svih događanja u državi, do same njane, a time i vlastite propasti. Nakon vojnog osvajanja Istre 177. prije Kr. Rimljani uspostavljaju svoju vlast koja se manifestirala i kroz sustav manjih obrambenih utvrda uz more. Napredak je nastupio s uspostavom kolonija: Pule (Colonia Iulia Pola) sredinom I. st. prije Kr. odnosno Parentija (Colonia Iulia Parentium) krajem I. st. prije Kr., odnosno s doseljavanjem većeg broja italskih kolonista koji su sa sobom donosili nove tehnike, običaje, stil života i dr. Izvršena je i preraspodjela (centurijacija) plodnih površina koja je upućivala na poljoprivredni značaj Istre u antici. U antici se na istarskim posjedima najviše ulagalo u proizvodnju maslinova ulja i vina te njihove ambalaže – amfora. O broju antičkih gospodarstva najbolje svjedoče njihovi tragovi diljem ovog poluotoka. Među njima je bilo kako velikih tako i manjih, kako privatnih tako i carskih. Najznačajniji među njima je ono iz uvale Verige na Velom Brijunu. Ističu se i građevine opremljene luksuznim sadržajima, primjerice ona u Barbarigi, Valbandonu i dr. Amfore i druga keramička ambalaža najviše je proizvođena u keramičarskim postrojenjima u Fažani, u Červaru i Loronu kod Poreča. Istarski su posjedi dijelili sudbinu onih u Italiji. Njihovom nestanku nisu prodonijele samo provale i pustošenja barbara, nego i prelazak na kolonatski način proizvodnje, maksimalno iscrpljivanje bez ulaganja, slabljenje trgovačke razmjene između grada i sela, između raznih dijelova Carstva i dr. Kad je 476. germanski vojskovođa Odoakar u samostan zatvorio posljednjeg zapadnorimskog cara Romula Augusta, i Istra je, kao dio Zapadnog Rimskog Carstva, ušla u fazu degradacije. Ipak bilo je i poboljšanja, koja su omogućavala i značajnije gradnje. Tako se primjrice u kasnoantičko doba u Poli podiže kompleksan gradskocekveni objekt – Eufrazijeva bazilika s palačom. Ipak, jasno je da je krupnih posjeda na području antičke Iistre od IV. st. sve manje. Oni postupno gube svoju važnost. Bogatije i uglednije pučanstvo povlači se prema Italiji i Rimu, dok tzv. obični ljudi, koji su možda samo čupali korov na carskim imanjima, nastoje preživjeti i u svjetlu kršćanstva koje je i samo tragalo za nastavkom bogate prošlosti. Pojedini su objekt nastavili živjeti u novim okolnostima dok su drugi jednostavno prenijeli svoje nazive na druga središta. Idealno uklopljeni u krajolik na kojem su nastali, predstavljaju vrhunac simbiotičkog djelovanja čovjeka i prirode, i stojeći još i danas u istom tom prirodnom okružju, upozoravaju čovjeka na mogućnost suživota, na njegovu nužnost. Postavši jednim takvim od cara ili senatora izabranim područjem, antička Iistra je ucrtala svoj neizbrisiv trag u globalnu antičku povijest. Možda bi upravo danas, više nego ikad prije, trebalo usmjeriti pogled u budućnost kroz sličnu prizmu, vraćajući životu humanost kakvu su poznavali još antički oblici.

krupna gospodarstva; antička Istra

nije evidentirano