hrvatski

Kako metodu usmene povijesti / oral history uklopiti u muzejsku izložbu?

U ovom se radu osvrćem na upotrebu metode usmene povijesti u muzejima. 2005. godine toj je temi bila posvećena godišnje konferencija ICOM/ICME, održana u Nafplionu u Grčkoj. Usmena povijest, odnosno metoda usmenog prikupljanja podataka jedna je od metoda kojom se u terenskom radu koriste etnolozi/antropolozi, pa tako i oni zaposleni u muzejima. Na taj način prikupljeni podaci, upotrijebljeni, npr. na izložbi, u nepromijenjenom (ili što manje promijenjenom) obliku, omogućuju da se na ovaj ili onaj način riječ prepusti samim kazivačima, a ne da njihove riječi interpretiraju stručnjaci, istraživači ili muzealci, kao što je najčešće slučaj. Tako nečija sjećanja o određenoj temi postaju vidljiva i/ili dostupna sluhu na samoj izložbi, a ujedno ostaju i dokument za budućnost. Nove tehnologije omogućuju različite načine prezentiranja podataka prikupljenih metodom usmene povijesti (filmovi na video ili DVD formatima, snimljeni zvukovi ili izjave, transkribirani tekstovi izloženi na izložbi), što pruža mnogo mogućnosti za primjenu te metode u muzejima. Prilikom realizacije projekta istraživanja tekstilnog rukotvorstva u Istri koristili smo se tom metodom te je u određenoj mjeri upotrijebili na izložbi « ; ; ; ; Tkalci u Istri» ; ; ; ; , kojom je projekt rezultirao. Dio članka posvećen je upravo primjerima i iskustvima Etnografskog muzeja Istre na tom projektu. Prikupljen materijal koji nije upotrijebljen na izložbi ostaje na raspolaganju za buduće projekte Etnografskog muzeja Istre, a u članku se istovremeno skreće pozornost na potrebu osnivanja arhiva za podatke prikupljene metodom usmene povijesti.

usmena povijest; muzeji; Etnografski muzej Istre; arhiv usmene povijesti

nije evidentirano