hrvatski

PRILOG PROUČAVANJU RAZVOJA SISAČKE ARHEOLOGIJE U DRUGOJ POLOVINI 19. I PRVOJ POLOVINI 20. STOLJEĆA: aNDRIJA COLUSSI - PIONIR SISAČKE ARHEOLOGIJE

Malo gradova na hrvatskom tlu uživa kulturološku sreću i arheološku nesreću obitavanja kroz tisućljeća na istom urbanom prostoru. Sisak je svakako jedan među njima, te je time simbolično bio grad fenix. No, ono što je pomoglo Sisku pri formiranju gradskog identiteta, a što je velikim dijelom bazirano na povijesnom nasljeđu, odmoglo je u preciznom identificiranju te povijesti. Možemo reći da se, u datom slučaju, arheološka znanost prekasno popularizirala, te da su time i sustavna arheološka iskopavanja u Sisku, barem što se dijela antičkoga grada intra muros tiče, počela u posljednji čas, ili gotovo prekasno. U uvjetima kada ne postoji zakonska obveza ili ikakva regulativa koja određuje pravila ponašanja prilikom pronalaska starina, stanje na terenu ovisi o pojedincu. Jedan od njih koji je znao procijeniti vrijednost i važnost arheološkog nalaza, a zbog prirode građevinarske djelatnosti kojom se bavio, nužno je bio u doticaju s njima, bio je Andrija Colussi. Radom se razvio u jednog od najpoznatijih sisačkih graditelja uopće, obilježivši jednu cjelovitu razvojnu epohu Siska i pomažući transformaciju grada od urbano i arhitektonski siromašnog trgovačkog centra s ubrzanom amplitudom rasta u grad s reprezentativno oblikovanim stambenim blokovima i funkcionalnom gradskom jezgrom. Poznat po izvrsnoj i kvalitetnoj izvedbi građevinskih radova, Andrija je kopao duboke temelje svojih zgrada, susrečići mnogobrojne arheološke ostatke antičke Siscije. Uočivši učestalost te pojave, budeći interes za starine, on je postao „ priučeni“ arheolog koji je o starinama učio direktno na terenu. Poslije se educira zahvaljujući poklonjenim arheološkim izdanjima. Dugogodišnjim sudjelovanjem u pronalaženju i valoriziranju starina postao je pionir arheologije, čiju su važnost uočili i prva tri ravnatelja Narodnog muzeja u Zagrebu. Tako je Colussi u osobnom kontaktu s Ljubićem, Brunšmidom i Hoffillerom bio njihove produžene ruke s terena. Možda je najbolju predodžbu o njegovoj arheološkoj djelatnosti dao njegov prijatelj i gradski historik Ferdo Hefele, kada je za Andriju u lokalnim novinama napisa: Više sisačkih sabirača ovjekovječiše si ime sabiranjem starina od kojih najustrajnijim i najizdašnijim sabiračem bio i ostao je sisački graditelj Andrija Colussi, čije predmete ravnateljstvo arheološkog muzeja stavlja u posebnu zbirku zagrebačkog muzeja (HEFELE 1907: 1).

razvoj sisačke arheologije; druga polovina 19. stoljeća; prva polovina 20. stoljeća; Andrija Colussi

nije evidentirano