hrvatski

Model organizacije informacija u elektroničkoj obrazovnoj okolini

Reformska nastojanja u području visokog obrazovanja usmjerena su na potpunu integraciju informacijsko-komunikacijskih tehnologija u obrazovnu praksu svih sudionika akademskog obrazovnog procesa. Bez kvalitetne infrastrukture digitalnih obrazovnih izvora reformske se težnje neće moći u potpunosti ostvariti. No stvaranje digitalnog obrazovnog materijala složen je i skup postupak koji pretpostavlja izraziti angažman. Primjereni mehanizmi i instrumenti omogućili bi organizaciju, pretraživanje i pronalaženje toga materijala, a njegovo bi ponovno korištenje doprinijelo racionalnosti i učinkovitosti procesa obrazovanja te osiguralo iscrpnije iskorištavanje intelektualnog potencijala akademskih sredina. Zahvaljujući činjenici da velik dio web prostora udomljuje obrazovni sadržaj, autorica konstatira da je danas moguće govoriti o kvantitativno stabilnom elektroničkom obrazovnom okruženju. No istovremeno upućuje na izrazitu slojevitosti i raznolikost obrazovnih izvora kojima je moguće pristupiti u okviru lokalnih i mrežnih izvora, poput digitalnih knjižnica, repozitorija, obrazovnih portala, sustava za upravljanje učenjem itd., a naznačena heterogenost otežava stvaranje i održavanje sredine u kojoj je znanje organizirano i integrirano u smislu konzistentnih skupova znanstvenih ili pedagoških koncepata. Primjereno navedenom, središnje pitanje koje se postavlja u radu odnosi se na organizaciju i predstavljanje znanja u digitalnoj obrazovnoj okolini, kako bi se kvantitativna značajka elektroničke obrazovne okoline pretvorila u kvalitativnu. U svrhu konceptualizacije opisane, po svojoj prirodi multidisciplinarne problematike, u prvim se poglavljima opisuju teorijski doprinosi iz pedagogije i informacijskih znanosti. Teorijska razmatranja iz šireg područja obrazovanja osobito su usmjerena na ulogu informacijskih izvora u obrazovnim procesima, čija bi organizacija doprinijela učinkovitosti i djelotvornosti elektroničkih obrazovnih okolina. Osvrt na spoznajni aparat iz područja informacijskih znanosti uz opis ključnih fenomena vezanih za organizaciju znanja i pretraživanje informacija osobito se bavi problematikom mrežnog otkrivanja i pretraživanja informacija te funkcijama i ulogom metapodataka. Kako je riječ o novom multidisciplinarnom području istraživanja, osobit je naglasak stavljen na pojmovni aparat, koji je još uvijek u stadiju konsolidacije. Osnovno se pojmovlje koje se obrađuje odnosi na objekte učenja (engl. learning objects) te na aplikacije i sustave za pretraživanje objekata učenja i digitalnih obrazovnih izvora, kao što su repozitoriji, digitalne knjižnice obrazovnih izvora, predmetni direktoriji itd. Analizirajući pojmove, autorica uočava određene nelogičnosti u načinu korištenja terminologije, što obrazlaže činjenicom da (različito) nazivlje koje se trenutno upotrebljava odražava potrebe i gledište pojedinih struka, a količina inicijativa koje već uspješno djeluju ukazuje sasvim jasno da se pojam repozitorija već nametnuo i prevladava u postojećem diskursu U nastavku se autorica bavi mogućim doprinosima teorijskih i praktičnih načela informacijske zajednice elektroničkoj obrazovnoj okolini, prvo kroz razvijanje i stvaranje metapodataka koji će se obraditi u posebnom dijelu rada, a potom kroz izgradnju repozitorija koji nude informacijski pristup strukturiran i organiziran na način da podržava pronalaženje i korištenje nastavne građe odnosno obrazovnih materijala. Pritom se osobito osvrće na korištenje kontroliranh rječnika u specifičnom području primjene obrazovnih metapodataka, propitkuje potencijalnu ulogu tradicionalnih alata za organizaciju informacija koji su razvijeni u informacijskim zanostima i knjižničarstvu poput tezaurusa ili klasifikacija, te analizira problem semantičke interoperabilnosti u konkretnom području primjene. Poglavlje zaključuje osvrtom na ulogu ontologija kao obećavajućeg modela koji će otvoriti put prema Semantičkom webu. Na kraju autorica iznosi rezultate dvaju istraživanja: analize repozitorija digitalnog obrazovnog materijala u svijetu, kao i pripadajućih im metapodataka i standarda na kojima se temelji njihova izgradnja. Istraživanjima su utvrđeni obrasci u strukturnim svojstvima i modalitetima djelovanja aplikacija za pronalaženje i pretraživanje obrazovnih izvora koji su dostupni putem weba. Izradom teorijskog modela u radu je ponuđen pojmovni, strukturni i djelatni okvir za organizaciju informacija u elektroničkom obrazovnom okruženju. Model ukazuje na ključnu funkcionalnu, strukturnu i razvojnu poziciju metapodataka te izglednu budućnost čiji se središnji aspekt ogleda u stvaranju ontološkog sloja koji osigurava pristup na razini komponenata za inteligentnije pretraživanje, iskazuje bogatiju semantiku te omogućuje razvoj prema naprednijem razvojnom stupnju weba, tzv. Semantičkom webu. Dobiveni rezultati istraživanja i predloženi model ujedno su ponudili ishodište za praktično i djelatno oblikovanje elektroničke obrazovne okoline i prateće infrastukture obrazovnih izvora u Hrvatskoj, koji se u kontekstu namjeravanih obrazovnih reformi, korištenja informacijsko-komunikacijskih tehnologija u nastavi te izgradnji infrastrukture za programe učenja na daljinu nameću kao neophodni.

digitalni obrazovni materijal; objekti učenja; metapodaci; repozitoriji; semantička interoperabilnost; ontologije; visokoškolsko okruženje; elektronička obrazovna okolina

nije evidentirano