hrvatski

Prije stripa

Između tisuća crteža koje je Andrija Maurović objavio u hrvatskom tisku, na ovoj izložbi moguće je vidjeti izbor koji ga po prvi puta predstavlja u svoj njegovoj raznovrsnoj grafičkoj produkciji. Posebno je zanimljivo vidjeti izbor ilustracija i karikatura iz Maurovićevih prvih petnaest godina stvaralaštva, razdoblje od 1920. do 1935. godine, vrijeme u kojem su se kroz bezbrojne poslove za različite izdavače i naručioce razvijale sve komponente darovitog crtača, za kojeg je rečeno da je u Hrvatskoj „ bitno smanjio razdaljinu između elitne i popularne kulture“ (Ive Šimat Banov). Svaki segment Maurovićeva stvaralaštva treba promatrati zasebno jer se nije jednako snalazio u različitim medijima i tehnikama, a zbog ogromne produkcije kvaliteta njegovih radova često je oscilirala. Podsjetimo samo ukratko na različita područja njegova rada. Još u Dubrovniku, od 1921. počinje objavljivati karikature, a dolaskom u Zagreb najbolje karikature objavljuje u zagrebačkim Koprivama u kojima je suradnik od 1925. do 1939. godine. Istodobno objavljuje ilustracije u najrazličitijim novinama i magazinima, među kojima se ističe časopis Kulisa (surađuje od 1929-39.) i splitska Jadranska straža (1935-1938.). To je i vrijeme kada Maurović neprestano crta naslovnice za knjige kao i ilustracije za djela pretežno popularne književnosti za mlade (Verne), kao i za klasike hrvatske književnosti (Šenoa, Nazor, Lovrak). Ilustrirao je oko dvije stotine knjiga među kojima je priličan broj školskih udžbenika. Kako u novinskoj ilustraciji tako i u ilustraciji za knjige možemo uočiti Maurovićevu sklonost filmskom načinu kadriranja koje je najviše došlo do izražaja u stripu. Maurović je autor i značajnog broja plakata među kojima je najviše sačuvanih iz razdoblja neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Niz razglednica nastao je prema njegovim crtežima ili gvaševima od tridesetih do šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Stvarao je crteže za kalendare, bio je vješt i u izradi reklama i ambalaže najrazličitijih proizvoda od kojih neki i danas izvode varijacije na njegov predložak (pr. Gavrilović). Još kao dijete želio je postati slikar no njegov impulzivan karakter i siromaštvo ga je vrlo brzo orijentiralo prema karijeri crtača za različite oblike tiska. Slikarstvu se vraćao kad god su mu prilike dozvoljavale, a intenzivnije mu se posvetio u posljednjem desetljeću života, no za svoj slikarski rad nikada nije dobio pozitivne kritike. Andrija Maurović posjedovao je iznimnu sposobnost vizualnog pamćenja. Taj dar omogućio mu je da nevjerojatnom brzinom i lakoćom prenosi detalje iz prirode ili iz filmova preko kojih se upoznavao s krajolicima različitih podneblja i kostimima raznih epoha koje je prenosio u svoj ilustratorski ili strip opus. U potpunosti se uživljavao u motiv i likovno opredmećivao etička načela protagonista svojih ilustracija ili stripova. Uspijevao je biti najpouzdaniji suradnik brojnih izdavača posebno zbog specifičnog odnosa triju komponenti: crtačke vještine, dobrih rješenja za najrazličitije zadatke i brzine izvedbe. No sve navedene kvalitete ne bi bile dovoljne bez zadovoljne publike. Kada sagledavamo Maurovićev rad prije stripa u svoj njegovoj širini i množini, na različitim primjerima vidimo mnoge pojedinačne karakteristike koje su se u stripu sve našle na istom mjestu, ostvarile sinergijski učinak i time u punoj mjeri došle do izražaja u novom mediju. Doista je neobično da Maurovićevi izdavači nisu shvatili da njegove stripove mogu jednako dobro prodati za inozemni tisak kao i u Hrvatskoj, jer smo sigurni da bi na taj način vrlo brzo bilo prepoznato da njegovi stripovi pripadaju najzanimljivijim primjerima svjetske strip produkcije njegova vremena.

Andrija Maurović, ilustracija, karikatura, strip, plakat, novinarstvo

nije evidentirano