hrvatski

Uzroci fetalne i perinatalne smrtnosti u Hrvatskoj u 2006. godini. Zanemaren usporeni rast djeteta

Analizirani su kliničke dijagnoze majke i patoanatomski nalazi 355 perinatalno umrle djece iznad 22. navršenog tjedna trudnoće u Hrvatskoj 2006. godine. Posebna je pozornost poklonjena 217 fetalnih smrti. Ukupno je bilo 56 teških prirođenih mana razvoja, u mrtvorođenih 20 (9, 2%) i u rano neonatalno umrlih 36 (26, 1%). U mrtvorođenih je najčešća dijagnoza majke bila: u izrazito nedonošenih (22.-27. tjedan) sindrom amnionske infekcije, u vrlo rano nedonošenih (28.-31. tjedan) podjednako hipertenzija/preeklampsija (13, 6%) i abrupcija placente/placenta previja (13, 6%), u rano nedonošenih (32.-36. tjedan) abrupcija/placenta previja (15, 0%) ; u donošenih u 66, 1% nije navedena dijagnoza majke. Patoanatomski u izrazito nedonošenih prevlađuje fetalna infekcija (23, 5%), a u ostalim dobima trudnoće asfiksija: u vrlo rano nedonošenih 29, 5%, u rano nedonošenih 41, 7% te u donošenih 51, 6%. U 19, 2% svih perinatalno umrlih je porod bio dovršen carskim rezom, u mrtvorođenih u 16, 6%. Neovisno o kliničkoj dijagnozi majke i patoanatomskom nalazu, u 52, 1% mrtvorođenih, u 40, 4% rano neonatalno umrlih, odnosno u 43, 7% svih perinatalno umrlih nađen je usporeni rast djeteta (<10 centila za dob). U dvije trećine umrlih je bio izraženiji zastoj rasta (<5 centila). Zastoj rasta je bio zastupljen u svim dobima trudnoće. Raspravljen je način postavljanja pravovremene sumnje na usporeni fetalni rast i njegove konačne dijagnoze (mjerenjem udaljenosti fundus-simfiza i ultrazvučnom abdominometrijom), da bi se odgovarajućim nadzorom čeda spriječila respiracijska feto-placentarna insuficijencija i smrt djeteta.

fetalni mortalitet; perinatalni mortalitet; klinički uzroci; patoanatomske dijagnoze; zastoj rasta djeteta; dijagnoza

nije evidentirano