hrvatski

Branko Fučić i Dubašnica

U radu se iznose osnovni bio-bibliografski podatci o Branku Fučiću (Bogovići u Dubašnici na otoku Krku, 8. rujna 1920. – Rijeka, 31. siječnja 1999., pokopan 1. veljače na starom groblju Sv. Apolinara u dubašljanskom polju), hrvatskom historičaru umjetnosti i kulture, stručnjaku za srednjovjekovno zidno slikarstvo i za hrvatski glagoljizam. Diplomirao 10. ožujka 1944. godine iz Grupe za Poviest umjetnosti i kulture, tj. skupine predmeta – razdio A (prvi stručni predmet): Poviest umjetnosti i kulture s klasičnom arheologijom ; razdio B (drugi stručni predmet): Hrvatska poviest ; i razdio C (pomoćni predmet): Obća poviest i Talijanski jezik. Od 1949. do 1990. godine zaposlenik Jugoslavenske (današnje Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti u njezinim institutima/zavodima u Zagrebu i Rijeci (jedno vrijeme čak i u Splitu), ali većinu radnog staža službeno, ipak, s radnim mjestom u Rijeci. Doktorirao je 1965. godine pri Filozofskom fakultetu u Ljubljani obranivši disertaciju ''Srednjovjekovno zidno slikarstvo u Istri'' (Rijeka – Ljubljana 1964., 550 str.). Od njegovih najznačajnijih, za života tiskanih, djela ističemo Istarske freske (1963.), koautorstvo u Leksikonu ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva (1979., 21985., 31990.), Glagoljski natpisi (1982.), Apsyrtides. Kulturno-povijesni putopis po otočju Cresa i Lošinja (1990., 21995., na više jezika), Vincent iz Kastva (1992., na više jezika) i Terra incognita (1997., 21998.). Za svoj znanstveni i stručni rad na polju hrvatske povijesti umjetnosti, kulture i glagoljizma dobio je brojna priznanja i nagrade (republičke, gradske, potom od pojedinih društava). Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 1983. Vitezom komendatorom reda sv. Grgura Velikog (Eques commendator Ordinis Sancti Gregorii Magni), a Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu dodijelio mu 1986. godine počasni doktorat teologije, odnosno od 1996. on je počasni doktor Sveučilišta u Zagrebu. Za Glagoljske natpise i ukupan rad na polju srednjovjekovnog zidnog slikarstva, ikonografije i epigrafike uručena mu je 1985. prestižna Herderova nagrada Bečkog sveučilišta. Od 1991. redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, a od 1989. dopisni član Slovenske akademije znanosti in umetnosti u Ljubljani. U središnjem dijelu rada autor prikazuje Fučićev odnos prema rodnome kraju – Dubašnici na otoku Krku – i njegov interes za proučavanje dubašljanskih povijesnih, povijesno-umjetničkih i glagoljskih spomenika kao i suvremenih zbivanja. U drugom dijelu rada navode se podatci o tome kako se rodna Dubašnica odnosi prema životu i djelu Branka Fučić, a na kraju popis njegovih posthumno objavljenih knjiga i radova u Hrvatskoj i inozemstvu.

Branko Fučić (život i djelo); Dubašnica (otok Krk); bibliografija

Zusammenfassung: BRANKO FUČIĆ UND DUBAŠNICA - In der vorliegenden Arbeit werden zugrundeliegende Daten über Branko Fučić vorgestellt (Bogovići in Dubašnica auf der Insel Krk, 08. September 1920 – Rijeka, 31. Januar 1999, begraben am 01. Februar auf dem alten Friedhof des hl. Appolinarius auf dem Feld von Dubašnica), einen kroatischen Kunst- und Kulturhistoriker und Fachmann für die Wandmalerei des Mittelalters und den kroatischen Glagolitismus. Hochschulabschluss am 10. März 1944 in der Gruppe für Kunst- und Kulturgeschichte, d. h. der Fächergruppe – Klasse A (erstes Fachgebiet): Kunst- und Kulturgeschichte mit klassischer Archäologie ; Klasse B (zweites Fachgebiet): Kroatische Geschichte ; und Klasse C (Nebenfach): Allgemeine Geschichte und italienische Sprache. Zwischen 1949 und 1990 Mitarbeiter der Jugoslawischen (heute Kroatischen) Akademie der Wissenschaften und Künste in deren Instituten/ Anstalten in Zagreb und Rijeka (eine Zeit lang auch in Split), dennoch die meiste Dienstzeit offiziell mit einem Arbeitsplatz in Rijeka. Er promovierte im Jahr 1965 an der Philosophischen Fakultät in Laibach mit der Defensio zum Thema „ Die mittelalterliche