hrvatski

Modeliranje tehnološke strukture željeznice u funkciji gospodarskog sustava

Hrvatsku državu i njezin gospodarski sustav prate procesi društvene i gospodarske (tehničke, tehnološke i organizacijske) prilagodbe koje su nužne predstojećoj integraciji u Europu. Osim dviju temeljnih odrednica razvoja gospodarstva ; turizma i poljoprivrede, promet je treća odrednica koja je u funkciji prethodnih. Republika Hrvatska je panonska, podunavska, srednjeeuropska i sredozemna država. Upravo današnje, tranzicijsko vrijeme, ukazuje kako je prometni sustav Hrvatske unutar sveukupnog gospodarskog sustava, ključ njezine integracije u Europu, odnosno europsko tržište. Željezničko povezivanje jedan je od primarnih problema budući da je željeznička organizacija i njezina tehničko-tehnološka struktura neprimjerena suvremenim potrebama zemlje, pa i Europe. Nesinkronizirani razvoj prometnih grana unutar prometnog sustava Republike Hrvatske, dakle sveukupnog gospodarskog sustava, posebno željezničkog prometa u odnosu na ostale prometne podsustave, zahtijeva nova organizacijska i tehničko-tehnološka rješenja. U ukupnom prometnom sustavu nova rješenja trebaju djelovati kao ''zamašnjak'' bržem razvoju gospodarstva u cijelosti, a isto tako i bržem uključivanju željezničke mreže te time i jačih industrijskih središta (gradova i kolodvora) u europske i svjetske prometne tokove. Takova rješenja mogu se postići novom i sustavnom organizacijom tehnološke strukture željeznice koja je rezultat optimalizacije njezinih parametara. Primjenom novijih znanstveno-istraživačkih metoda koje rezultiraju novim organizacijsko-tehničko-tehnološkim rješenjima potrebno je anulirati trenutnu tromost i inertnost velikog željezničkog prometnog (transportnog) (pod)sustava. Sustavna pozitivna promjena u organizacijskom i tehnološkom segmentu prvenstveno se iznalazi u primjeni novih modela. Doktorska disertacija pod naslovom "Modeliranje tehnološke strukture željeznice u funkciji gospodarskog sustava" bavi se istraživanjima, modeliranjem i potrebitim znanstvenim analizama kako bi se proširile dosadašnje spoznaje o međuovisnosti željezničkog prometa i gospodarske strukture glede energetskih, sigurnosnih, ekoloških i drugih odrednica, a s ciljem da dobiveni rezultati budu rabljeni u razvoju sveukupnog gospodarstva Hrvatske temeljenom na korištenju komparativnih prednosti željeznice u odnosu na ostale grane prometa. Te odrednice su odlučujući čimbenici za regionalni razvoj hrvatskog gospodarstva uopće, a željezničkog prometa posebno. Ovo stoga što u razvijenim zemljama proširenje cestovne mreže uopće nije više prihvatljivo zbog nedostatka prostora, ekoloških i drugih posljedica, a u zračnom prometu je također došlo do zasićenja. Budući da je suvremeno gospodarstvo bazirano na dostignućima moderne tehničke opremljenosti, organizacijskih i tehnoloških rješenja, visokom stupnju specijalizacije i integracije, što pred željeznicu postavlja kvalitativno nove zahtjeve u pružanju transportne usluge, težište istraživanja stavlja se na unapređenje i poboljšanje konkurentne sposobnosti željeznice. Ti zahtjevi temelje se na racionalizaciji i optimalizaciji transporta što od željeznice traži velike promjene u području njezine organizacijske strukture. Kako bi se izravno utjecalo na bolju organizaciju željezničkog prometa, što znači njezinu konkurentnu sposobnost u gospodarstvu, prije svega treba utjecati na parametre njezine tehnološke strukture i modeliranje cjelokupne željezničke ponude. Prethodno postavljeni problem u okviru predmeta istraživanja implicira i radnu hipotezu istraživanja: Sustavnim pristupom u istraživanju i modeliranjem parametara tehnološke strukture željeznice definirati će se model njezinog policentričnog razvoja u cilju zadovoljavanja potreba velikih korisnika, što će rezultirati većim uključivanjem i konkurentnošću željeznice u razvoju prometnog i sveukupnog gospodarskog sustava. Argument kojim se podupire navedena hipoteza govori da je željeznica u osnovi podobna za masovne prijevoze i duge relacije. Ovo ju određuje prema velikim korisnicima koji su uglavnom prostorno dislocirani. Glavna predpostavka koja će odrediti njihov razvoj je transportna funkcija što znači promptni odvoz i dovoz, snabdjevanje proizvodnje, tržišne i potrošne sfere bez skladištenja. Potonje će odrediti njezin tehnološki razvoj koji će se temeljiti na koncentraciji rada na manjem broju većih kolodvora. Samim tim će to biti poticaj za gospodarski razvoj regija. U općoj postavci željeznički sustav se definira prema njegovoj tehnološkoj cjelovitosti na državnoj razini koji je ujedno sastavni dio europskih željeznica. S druge strane sustav se temelji na jačanju policentričnih cjelina (elemenata) na regionalnim osnovama. Opća svrha je dovesti ponudu hrvatskih željeznica na višu i konkurentniju razinu (europsku) na postojećoj mreži željezničkih pruga, reorganizacijom funkcija postojećih većih kolodvora i postaja u zonama gravitacijskog područja većih prometno-gospodarsko-industrijskih središta-gradova, redefiniranjem prostorne distribucije po vrstama najučestalijih roba u masovnom transportu uvažavajući gospodarsku strukturu (sektore i djelatnosti) u funkciji prilagođavanja velikim korisnicima (komitentima). Isto tako, proširiti teorijske (i praktične) spoznaje glede metodologije znanstveno-istraživačkog rada i njegove primjene u prometu. Jednako tako, svrha ovog istraživanja je pripomoći u dovođenju (podizanju) hrvatskog gospodarstva na razinu europskog. Istraživanje i utvrđivanje međuovisnosti željeznice i gospodarstva bit će podloga za strateške programe razvoja regija, uvažavajući sve njihove osobitosti. Zatim, dokazati potrebu da se željeznica treba nametnuti prvenstveno velikim korisnicima, svojom ponudom iz koje proizlazi višestruka korist gospodarstvu, željeznici i državi. Gospodarstvo i željeznica bi time dobili razvojne poticaje (gospodarstvo kvalitetnu uslugu, željeznica profitnu sposobnost), a država sniženje transportnih troškova ističući i poboljšanje energetskih, sigurnosnih, ekoloških i drugih odrednica. Rezultat će biti "prijelaz" robnih tokova s ostalih na kvalitetniji, sigurniji, ekološki prihvatljiviji i povoljniji željeznički transport. Opći cilj istraživanja je da se definiranjem razvoja tehnološke strukture željezničkog prometa utječe na veću interakcijsku povezanost s gospodarstvom s ciljem povećanja aktivnosti u regijama Hrvatske. Međuovisnost tih sastavnica odražava se na elementima policentrične sinkronizacije, a sve će se to uklopiti u europske razvojne gospodarske trendove. Ostali ciljevi istraživanja su:  analizirati, utvrditi i obraditi transport roba željeznicom, produbiti dosadašnje spoznaje o interakciji željezničkog prometa i gospodarstva sa željom da dobiveni rezultati budu uporabljeni u razvoju sveukupnog gospodarstva Hrvatske temeljenom na korištenju komparativnih prednosti željeznice u odnosu na ostale prometne grane,  koncipirati i definirati mjesto i ulogu željeznice u gospodarskom okruženju temeljeći na uvažavanju svih njezinih specifičnih tehničko-tehnoloških značajki,  izraditi redefiniciju i redistribuciju roba po prometno-gospodarskim središtima (županijama, gradovima, kolodvorima),  racionalizirati postojeći i uspostaviti novi model željezničkog prometnog sustava, uvažavajući prostorne, vremenske, energetske, ekološke i druge parametre. Rezultati istraživanja trebaju poslužiti prvenstveno hrvatskim željeznicama, državnim organima, znanstvenim institucijama, korisnicima usluga željezničkog prijevoza i svim ostalim subjektima koji posredno ili neposredno koriste željeznicu. Nakon prezentiranja metodologije istraživanja i njene aplikacije postavljanjem problema i cilja, istražuju se elementi i odnosi unutar željezničkog prometnog podsustava u sklopu složenog prometnog sustava s posebnim osvrtom na tehničko-tehnološka i organizacijska obilježja u transportnom procesu. Pri tome se, primjenjujući metodu sustavnog pristupa, željeznica tretira kao složeni sustav obilježen velikim brojem različitih objekata i procesa s njihovim međusobnim vezama, a kao posebna obilježja ističe se: višečlanost široke vodoravne i okomite strukture, složenost na osnovama integralne povezanosti transportnog procesa u okviru svojih osnovnih djelatnosti iz kojih se formira njegova hijerarhijska struktura u više stupnjeva, višefunkcionalnost, te dinamičnost, gdje je promjena stanja i djelovanja u funkciji prostora i vremena. Primjenjujući metodu dekompozicije u opisivanju (pod)sustava željezničkog prometa, ukazuje se na četiri osnovna stratuma kao podsustava: tehnički, tehnološki, informacijsko-upravljački i ekonomski. Konačno, željeznički promet se razumijeva kao jedan nelinearni kibernetski sustav višeg reda, sastavljen od niza svojih podsustava, pričem ostvarivanje pojedinačnih ciljeva vodi ka zajedničkom. Da bi se definirala optimalna strategija regionalnog gospodarskog razvoja Hrvatske potrebno je istražiti, simulirati i modelirati razne varijante. Zbog velikog utjecaja fiksne komponente i slojevitosti problema treba poznavati ukupne tj. sektorske utjecaje da bi se indentificirali pozitivni i negativni utjecaji gospodarstva na željeznički promet i obrnuto. U osnovi željeznica je podobna za masovne prijevoze i duge relacije. Ovo ju određuje prema velikim korisnicima koji su uglavnom prostorno dislocirani. Glavna pretpostavka koja će odrediti njihov razvoj je transportna funkcija što znači promptni odvoz i dovoz, snabdijevanje proizvodnje, tržišne i potrošne sfere bez skladištenja. Potonje će odrediti njezin tehnološki razvoj koji će se temeljiti na koncentraciji rada na manjem broju većih kolodvora. Samim ti će to biti poticaj za gospodarski razvoj regija. Očekuje se da će rezultati istraživanja u ovom djelu prvenstveno potvrditi postavljenu radnu hipotezu, da će predložene mjere i aktivnosti biti podloga za donošenje strateških odluka u razvoju gospodarstva i realno provedive na razini gospodarstvenih subjekata, tijela lokalne uprave kao i na državnoj razini. Također, očekuje se da će potaknuti usklađivanje i pokretanje multidisciplinarnih projekata u funkciji povezivanja gospodarstva sa željeznicom. Istraživanjem se prezentiraju i definiraju međuovisnost gospodarskog razvoja regija i željezničkog sustava. Znanstveni doprinos istraživanja u ovoj disertaciji proizlazi iz utvrđivanja interakcijske veze željeznice i gospodarskog sustava Hrvatske. Jakost tih uzročno-posljedičnih veza utvrđuje se identificiranjem čimbenika i slojevitim valoriziranjem dosadašnjih spoznaja o intenzitetu međusobnog utjecaja metodama kompilacije, komparacije, apstrakcije i konkretizacije. Primjenom metode dokazivanja i opovrgavanja izrađena je kritička analiza sadržaja koja rezultira smjernicama za odabir modela željezničke transportne ponude u funkciji potreba velikih korisnika za razvoj željezničkog sustava. U aplikativnom smislu dobiveni rezultati istraživanja mogu se koristiti kao pouzdane i znanstvenim radom verificirane smjernice ka ostvarenju cilja istraživanja, pri izradi planova razvoja gospodarstva određenih regija, zatim pri izradi planova prometnih terminala, robno-transportnih središta, uvođenja određenih sredstava suvremenih transportnih tehnologija u promet, odabir optimalnih itinerera od određenog kolodvora do određene destinacije-odredišta odnosno prometno-gospodarskog središta i obrnuto. Dakako, da se dobiveni rezultati istraživanja mogu primijeniti kod planiranja budućih projekcija razvoja željezničkog prometnog podsustava (planiranjem razvoja mreže, usluga… ), prometnog sustava uopće, pratećeg gospodarstva u regijama itd.. Kroz poglavlje Utvrđivanje robnih tokova i transportne potražnje na području istraživanja uključena su regionalna distribucijska istraživanja, njihov vremenski obuhvat razmatranje nastanka i razvoja robnih tokova, njihov intenzitet i postojeći modeli. Kroz gospodarsku strukturu korisnika željezničkih usluga sektorskom analizom se razmatra i konkurentna sposobnost željeznice uključujući u prostornu distribuciju prostore dvadeset i jedne županije, dvadeset i dva grada sa pripadajućim im većim kolodvorima i 14 vrsta roba. Tako se definira geoprometni položaj regija, gradova i kolodvora u međusobnoj interakciji s gravitirajućim gospodarskim područjima. Prikazuje se ocjena utjecaja prometnih tokova na razvoj regije s obzirom na gospodarstvo, ali i šire okruženje. Definira se stupanj razvijenosti gospodarstva pojedinih područja te ih se tako komparira analizom rada i stanja. Nakon istraživanja na stvarnim parametrima transportnog koeficijenta i koeficijenta dostupnosti pojedinih kolodvora određenim gospodarskim strukturama s obzirom na vrste roba, kroz poglavlje Strukturiranje željezničke ponude (u funkciji masovnih prijevoza za velike korisnike) definiraju se funkcije i odabir kolodvora u funkciji zadovoljavanja korisnika. Slijedom toga, iznalaze se prijedlozi organizacijsko-tehnoloških mjera i aktivnosti u funkciji kvalitetnije željezničke ponude kako bi se moglo ocijeniti perspektivu i razvojne mogućnosti. U poglavlju Simulacijsko-logistički i organizacijsko-tehnološki model utvrđuje se metodologija za određivanje prostornih, vremenskih, energetskih i troškovnih kriterija te definira model za optimalizaciju relevantnih parametara tehnološke strukture željeznice. Nakon toga dobivena je baza i podloga za strukturiranje i optimiranje definiranog modela ili više njih (gradovi, kolodvori, vrste robe...) što će krajnje rezultirati izborom modela u funkciji potreba velikih korisnika u masovnom prijevozu roba željeznicom. Zaključak, kao posljednje poglavlje ove doktorske disertacije rezultira sintezom svih saznanja i dobivenih rezultata, u kojem se ukazuje na načine primjene rezultata i ostvarenog doprinosa u konkretnim primjerima u praksi. Dakako, naznačuje se i problematika koja je proizašla iz rezultata te smjer, eventualno novih i dodatnih istraživanja.

željeznički promet; veliki korisnici; gospodarski sustav; sektorska analiza; koeficijent dostupnosti; strukturiranje

nije evidentirano