hrvatski

O položaju Hrvata izvan Hrvatske - Bosna i Hercegovina

U poglavlju se izlaže o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini nakon 1945. Ističe se da stradanje Hrvata u Drugom svjetskom ratu i poraću nije dovoljno istraženo, a Katolička crkva imala je 203 žrtve rata i poraća. Ukazuje se na zator privatnog vlasništva (konfiskacije i nacionalizacije). U nemilosti komunističke Jugoslavije posebice se našla Katolička crkva, kojoj su oteta njezina dobra: zemljišta, zgrade, tj. ostavljen joj je samo nužni dio. Vjeronauk je protjeran iz škola, dušobrižnici iz bolnica, svećenici su zatvarani, fizički napadani, zabranjeno je tiskanje knjiga i časopisa, zabranjena su hodočašća, protjerane su redovnice, vjerski blagdani postali su radni dani, a vjernici građani drugoga reda. Zbog takvog odnosa prema Katoličkoj crkvi država se kompromitirala u međunarodnoj zajednici te je nakon 1960. primijenila taktiku popuštanja u kojoj se Crkva dobro snašla (obnovom i širenjem katoličkog tiska, izgradnjom niza crkvenih zgrada, posebice crkava). Hrvati su u poraću uglavnom teško prihvaćali ateizaciju te izbjegavanjem ulaska u komunističku partiju našli su se u nepovoljnom društvenom položaju. Od 1948. do 1981. iz BiH se iselilo, uglavnom, u Hrvatsku 398.114 Hrvata, a nakon 1960. započeli su brojni odlasci na privremeni rad u zemlje Zapadne Europe. U Hrvatskoj je 1991. imao stalno prebivalište 193.241 Hrvat koji je rođen na području BiH, a to je 25, 39 posto od 760.852 Hrvata, koliko ih je 1991. godine bilo u BiH. Nepovoljni društveni i gospodarski položaj Hrvata, utjecao je na hrvatsko umanjenje u ukupnom stanovništvu BiH, tako se udio Hrvata od 23, 94 posto 1948. sveo na 17, 38 posto 1991.

Hrvati, Katolička crkva, Bosna i Hercegovina

nije evidentirano