hrvatski

Dijete s Aspergerovim sindromom : prikaz slučaja

Aspergerov sindrom je razvojni poremećaj koji pripada širokoj kategoriji pervazivnih razvojnih poremećaja. Iako je svjesnost o zastupljenosti, dijagnostici i terapiji Asperger sindroma porasla nakon uključivanja u DSM-IV (1994), postoje još brojna pitanja i nepoznanice koje se vežu uz samu dijagnostiku i intervenciju kod djece i mladih s Aspergerovim sindromom. Glavno kliničko obilježje djece s Asperger sindromom su brojne poteškoće vezane uz socijalne interakcije, iako se radi o populaciji prosječne ili nadprosječne inteligencije i dobrih ekspresivnih jezičnih sposobnosti. Navedene "jake strane" su ujedno i glavna obilježja koja ih razlikuju od autizma. Teškoće koje se očituju tijekom socijalnih interakcija kod ove djece su: nerazumijevanje neverbalnih signala, problemi s razumijevanjem metafora, ironije, sarkazma, teškoće u započinjanju spontane konverzacije, "egocentričan konverzacijski stil", teškoće apstraktnog mišljenja, razvojno neprikladni interesi… Premda se ovaj poremećaj najlakše prepoznaje s polaskom djeteta u školu kada treba udovoljiti određenim zahtjevima okoline (sjediti mirno, ne ometati drugu djecu dok slušaju, ne upadati u riječ i sl.), uz preduvjet poznavanja tijeka socio-kognitivnog razvoja, ovaj poremećaj se može prepoznati i pratiti još u predškolskome razdoblju, te dijete i roditelje uključiti u odgovarajuće terapijske postupke. U Hrvatskoj još uvijek ne postoji razvijen sustav, a ni dovoljni broj stručnjaka koji bi ovaj poremećaj pravovremeno prepoznali te u skladu s tim i započeli intervenciju. U ovom radu se prikazuje dječak s Aspergerovim sindromom koji je praćen u okviru Kabineta za ranu komunikaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u tri vremenske točke (u dobi od 6 ; 4, 7 ; 7 i 8 ; 4 godina). Opisat će se obilježja njegovog kognitivnog, socio-kognitivnog, komunikacijskog i jezičnog funkcioniranja. Radi se o dječaku izuzetnih sposobnosti zapažanja, pamćenja i učenja koje su ograničene na razumijevanje i učenje o fizikalnom svijetu i to uvijek na ograničenom broju tema. Interesi nisu dobno primjereni i tijekom razvoja su se mijenjali (registarske tablice, geografske karte, sustav kemijskih elemenata), dok s druge strane, dječak nikada nije iskazivao osobit interes za ljude i ono što je njima važno. Također će se dotaknuti i obilježja terapijskih postupaka koje psiholog primjenjuje u radu s dječakom i roditeljima te socijalnom okolinom.

aspergerov sindrom; socio-kognitivni razvoj; procjena; terapijski postupci

nije evidentirano