hrvatski

UČINKOVITOST RAZLIČITIH METODA U PROCESU UČENJA SKIJAŠKIH ZNANJA

Cilj ovoga istraživanja bio je definirati učinkovitiji program poučavanja skijaških početnika alpskom skijanju. U istraživanju je sudjelovalo 126 skijaških početnika, prosječne dobi 23.3± 1.66 godina, odabranih iz studentske populacije. Na početku istraživanja svim ispitanicima izmjerene su četiri morfološke karakteristike te su im pomoću rezultata sedamnaest testova procijenjene motoričke sposobnosti. Ispitanici dviju grupa nisu se međusobno statistički značajno razlikovali prema utvrđenim morfološkim karakteristikama i procijenjenim motoričkim sposobnostima. Odabrani uzorak ispitanika bio je, po principu slučaja, podijeljen u dvije veličinom jednake grupe. Ispitanici jedne grupe, tijekom procesa učenja, koristili su elemente isključivo paralelne-« carving» skijaške tehnike, dok su ispitanici druge grupe učili pomoću elemenata tradicionalne paralelne i plužne tehnike alpskoga skijanja. Proces poučavanja, tijekom kojega su svim ispitanicima bili osigurani identični uvjeti, trajao je sedam dana za obje grupe. Ispitanike obje grupe poučavali su učitelji s dugogodišnjim iskustvom prema točno utvrđenom programu. Vrednovanje dva različita programa učenja alpskoga skijanja učinjeno je ocjenjivanjem demonstracije pet odabranih elemenata skijaške tehnike: spust koso, zavoj k brijegu, osnovni zavoj, osnovno vijuganje i paralelni zavoj od brijega. Navedene elemente ocjenjivalo je pet educiranih, međusobno nezavisnih ispitivača ocjenom od jedan do pet prema prethodno utvrđenim kriterijima. Pokazana je objektivnost ispitivača za svaki element skijaške tehnike posebno (od r=0.69 do r=0.91). Također je utvrđeno kako su svi ispitivači procjenjivali isti predmet mjerenja kod ispitanika, odnosno znanje ispitanika o motoričkoj aktivnosti alpsko skijanje i to promatrajući svaki element skijaške tehnike posebno. Jedina dobivena značajna komponenta objasnila je najveći dio svih rezultata u procjeni znanja alpskoga skijanja kod ispitanika. Utvrđena je statistički značajna razlika u ostvarenim ocjenama između ispitanika dviju grupa kod elemenata skijaške tehnike osnovno vijuganje (2.85 vs. 2.44 ; p=0.01) i paralelni zavoj od brijega (3.20 vs. 2.85 ; p=0.01). U navedenim elementima skijaške tehnike ispitanici grupe koja je poučavana elementima i metodičkim vježbama plužne i paralelne skijaške tehnike ostvarili su prosječno više vrijednosti ocjena u odnosu na ispitanike koji su bili poučavani isključivo elementima i metodičkim vježbama paralelne-« carving» skijaške tehnike. No, kod elemenata spust koso (p=0.12), zavoj k brijegu (p=0.03) i osnovni zavoj (p=0.07) nisu utvrđene statistički značajne razlike između ostvarenih ocjena kod ispitanika dviju promatranih grupa. U konačnici proizlazi zaključak da je učinkovitiji model učenja alpskoga skijanja koji je primijenjen na ispitanicima koji su tijekom procesa poučavanja koristili metodičke vježbe i elemente plužne tehnike alpskoga skijanja.

alpsko skijanje; programi učenja; metode učenja; skijaške tehnike; skijaški početnik

nije evidentirano