hrvatski

Hammovi prilozi o starijoj hrvatskoj književnosti

Iako književnost nije bila primarni interes Josipa Hamma, njegovi se prilozi o piscima starije hrvatske književnosti mogu sagledati kroz dva osnovna usmjerenja: jedno je proučavanje lingvističkih prinosa određenoga pisca (npr. Relkovićeva Gramatika, 1991.), a drugo možemo okarakterizirati kao širi filološki pristup. Takav pristup dolazi do izražaja u opširnijim prilozima primarno u tekstu monografskoga tipa o Džori Držiću (Pjesni ljuvene, Stari pisci hrvatski, knjiga 33, 1965.) te u tekstu o autorstvu Sunčanice (Gundulićeva “ Sunčanica” , Građa za povijest književnosti hrvatske, 1962.). Koliko je za proučavanje djela naših starijih stoljeća značajno poznavanje jezične problematike razvidno je npr. u Hammovu radu “ Posvetilište” dum Mavra Čavčića (1980.) u kojem dokazuje da je prerađivač i prepisivač jedne od verzija Posvetilišta Abramova hvarski vlastelin Marin Gazarović. Jezičnim se izvorima i ukupnom problematikom Marulićeva nasljedovanja starijih glagoljaških crkvenoslavenskih spomenika bavi u tekstu Marulić i “ Judita” .

hrvatska književnost; povijest književnosti; Džore Držić;

nije evidentirano