hrvatski

Primjeri jednostavnog liturgijskog višeglasja iz Hrvatske u europskom kontekstu

Korpus dvoglasnih napjeva jednostavnog viseglasja iz hrvatskih regija obuhvaca relativno veliku skupinu od oko stotinu napjeva, od cega najveci dio pripada ciklusima dvoglasnih misa ciju kontinuiranu prisutnost pratimo u glazbeno- liturgijskim knjigama obalnog podrucja sve do kraja 18.-19. st. Ovaj je rad nastao kao nastavak istrazivanja i preliminarnog inventara izvora sto ga je 1993. objavio Rudolf Flotzinger, a cilj mu je predstaviti konkretne notne primjere odabranih napjeva u svjetlu novih komparativnih spoznaja. Nakon uvida u historiografiju pojma tzv. jednostavnog viseglasja, autorica posebnu paznju posvecuje novoj analizi dvaju najstarijih primjera iz Hrvatske: zadarskom Sanctusu iz 13. stoljeca u svjetlu nove sondaze njegova tropa, te skupini od pet napjeva Benedicamus domino iz dominikanskog samostana u Starom Gradu (otok Hvar) nalazeci konkretne argumente za smjestanje ovih napjeva u kontekst srodnih talijanskih izvora polifonie semplice. Primjeri misnih stavaka iz samostana benediktinki u Cresu, te napjevi iz kantuala franjeva ckog samostanu u Zadru (Divnic) iz 17. stoljeca potvrduju tezu da je ociti razlog tako dugog trajanja srednjovjekovnog nacina gradnje dvoglasnog stavka upravo u socioloskom konktestu kojemu ovi napjevi pripadaju. Naime, monasticke zajednice franjevaca, dominikanaca i benediktinaca namjerno su njegovale i stvarale nove napjeve vjerne starom srednjovjekovnom nacinu gradnje stavka, prilagodujuci time repertoar napjeva lokalnim potrebama.

jednostavno višeglasje ; Zadarski tropirani Sanctus (13.st.) ; hvarski napjevi Benedicamus domino (15./16.st.) ; Tota pulchra es iz kantuala fra Frane Divnića (Zadar) ; dvoglasni Requiem iz Cresa (18.st)

nije evidentirano