hrvatski

Izraženost ciklooksigenaze-2, biljega neoangiogeneze CD105 i biljega proliferacije Ki-67 u planocelularnom karcinomu kože, aktiničkoj keratozi i Bowen-ovoj bolesti

Ciklooksigenaza-2 (COX-2) je inducibilna izoforma enzima COX, čija je izraženost dokazana u brojnim malignim epitelnim tumorima koji uključuju kolorektalni karcinom, karcinom dojke, karcinom pluća, te planocelularni karcinom glave i vrata. Izraženost COX-2 stimuliraju različiti proupalni čimbenici i mitogeni među kojima je UVB zračenje. Planocelularni karcinom kože (PKK) jedan je od najčešćih karcinoma kože u čijoj je etiopatogenezi glavni čimbenik kronično izlaganje suncu. PKK u većini slučajeva nastaje progresijom prekanceroza, najčešće aktiničke keratoze (AK) ili Bowen-ove bolesti (BB), koji se danas smatraju karcinomom in situ. Cilj ovog istraživanja bio je odrediti izraženost COX-2, biljega proliferacije Ki-67 i biljega neoangiogeneze CD105 u PKK, AK i BB ; te u sva tri tipa tumorskih promjena kože usporediti izraženost COX-2 i biljega neoangiogeneze CD105, izraženost COX-2 i biljega proliferacije Ki-67, te izraženost biljega neoangiogeneze CD105 i biljega proliferacije Ki-67. U istraživanje je uključeno 30 uzoraka dobro diferenciranog PKK (prvi stupanj prema Broders-u), 30 uzoraka AK, 30 uzoraka BB i 30 uzoraka zdrave kože. Imunohistokemijskom analizom utvrđena je izraženost COX-2 u 86, 7% uzoraka PKK, u 76, 7% uzoraka AK, 83, 3% uzoraka BB, te u samo 10% uzoraka normalne kože. Prikazano semikvantititivnom metodom, u PKK i AK reakcija je najčešće bila umjereno pozitivna (PPK: 46, 7% ; AK: 43, 3%), dok je u uzorcima BB najčešće zabilježena slabo pozitivna reakcija (53, 3%). Utvrđena je statistički značajna razlika u izraženosti COX-2 u PKK, AK i BB u odnosu na normalnu kožu, ali među pojedinim skupinama tumorskih promjena nije bilo značajne razlike u izraženosti ovog biljega. Imunohistokemijska izraženost biljega CD105 bila je značajno veća u sve tri skupine tumorskih promjena kože (PKK, AK, BB) u odnosu na normalnu kožu, te značajno veća u PKK u odnosu na AK. Nije utvrđena statistički značajna razlika u izraženosti biljega CD105 između skupine uzoraka AK i BB, te između BB i PKK. Imunohistokemijska izraženost biljega Ki-67 u sve tri skupine tumorskih promjena kože (PKK, AK, BB) bila je značajno veća u odnosu na normalnu kožu, te značajno veća u PKK u odnosu na AK i u PKK u odnosu na BB. Nije utvrđena statistički značajna razlika u izraženosti biljega Ki-67 između skupine uzoraka AK i BB. Povezanost imunohistokemijske izraženosti COX-2 i CD105 utvrđena je u svim ispitivanim skupinama. Povezanost imunohistokemijske izraženosti COX-2 i Ki-67 utvrđena je u skupinama uzoraka PKK i AK, ali ne i u skupini uzoraka BB i normalne kože. U skupini uzoraka PKK i AK utvrđena je povezanost imunohistokemijske izraženosti biljega CD105 i Ki-67. Suprotno, u skupini uzoraka BB i normalne kože nije utvrđena povezanost izraženosti biljega CD105 i Ki-67. Dobiveni rezultati upućuju na zaključak da je izraženost COX-2 rani događaj u procesu razvoja PKK. Svojim proangiogenim učinkom COX-2 može u PKK poticati neovaskularizaciju u ranim fazama karcinogeneze, ali i u kasnijim fazama kada je vjerojatno bitna uloga i drugih proangiogenih čimbenika. Povezanost izraženosti COX-2 i Ki-67 u PKK i AK ukazuju i na mogući utjecaj COX-2 na proliferaciju tumorskih stanica. Rezultati ovog istraživanja mogli bi imati kliničke implikacije u smislu praktične primjene selektivnih COX-2 inhibitora u liječenju multiplih aktiničkih keratoza, odnosno prevenciji planocelularnog karcinoma kože.

Ciklooksigenaza-2 (COX-2); malignim epitelnim tumorima; biljega proliferacije Ki-67 i biljega neoangiogeneze CD105

nije evidentirano