hrvatski

Mala forma u novoj hrvatskoj drami

Spontani, ali i programatski motiviran izbor relativno kratke dramske forme s malom glumačkom podjelom (ponekad s minimalnim scenarističkim zahtjevima, kao u takozvanom “ bare stage” žanru, a ponekad s preobilnim “ nepostavljivim” scenskim uputama koje asociraju na ekspresionizam) proširen je fenomen kad je riječ o hrvatskoj novoj drami, posebno u dramama mlađih autora rošenih sedamdesetih. Bilo bi pogrešno postmoderni fenomen – koji u obrađivanim primjerima ima veze s poratnom rezignacijom devedesetih i namjernim odbacivanjem ideologema vezanih uz “ veliku dramu” – svesti isključivo na kvantitativne argumente i tehničke karakteristike u čisto formalnom opisu naziva “ jednočinka” ili “ drama male glumačke podjele” . Štoviše, povijest jednočinke u hrvatskoj drami i kazalištu od početka dvadesetoga stoljeća do danas, pruža nam dobru izliku za proširenje definicije “ male forme” u suvremenoj hrvatskoj dramskoj književnosti.

mala forma, jednočinka, modernizam, suvremena hrvatska dramska književnost

nije evidentirano