hrvatski

Značaj distribucijskih nadzemnih vodova obzirom na razine emitiranih elektomagnetskih polja

Godine 1999. izglasan je od strane Hrvatskog Sabora, "Zakon o zaštiti od neionizirajućeg zračenja" (Zakon), a 2003. godine je od strane Ministarstva zdravstva u Hrvatskoj donesen "Pravilnik o zaštiti od elektromagnetskih polja" (Pravilnik). Pravilnik između ostalog propisuje dozvoljene granične vrijednosti električnih i magnetskih polja te uvjete za izgradnju i korištenje izvora polja, sa ciljem zaštite ljudi od mogućih štetnih zdravstvenih posljedica. Pravilnik svojim opsegom obuhvaća veliki broj objekata Hrvatske elektroprivrede među kojima su najbrojniji distribucijski elektroenergetski nadzemni vodovi. Distribucijski elektroenergetski nadzemni vodovi su uglavnom vodovi nazivnih napona nižih od 110 kV te tipičnih izvedbi prema službenim Biltenima 17 i 21 koje je izdala Hrvatska elektroprivreda. U ovom članku su analizirana pitanja provedbe Pravilnika u praksi. Pri tome je načinjena usporedba rezultata izvršenih mjerenja razina polja nadzemnih elektroenergetskih distribucijskih vodova i načinjenih proračuna s graničnim vrijednostima razina polja koje propisuje Pravilnik. U skladu s mjerenjima i izvršenim proračunima definiraju se zaštitne udaljenosti koje se uspoređuju sa sigurnosnim udaljenostima iz "Pravilnika o tehničkim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova nazivnog napona od 1 kV do 400 kV" (Pravilnik o tehničkim normativima).

elektromagnetsko polje (EMP); granične vrijednosti; značajni izvor; nadzemni vod; Pravilnik o zaštiti od elektromagnetskih polja

nije evidentirano