hrvatski

Fuzija atomskih jezgara

Nuklearna fuzija je temeljni proces nukleosinteze, a smatramo ju relativno sporim adijabatskim procesom u toku kojeg se dvocentarski potencijal sudarajućih jezgara transformira u jedinstvenu potencijalnu jamu fuzijom nastale jezgre. Zbog snažne atraktivnosti nuklearne sile čim se jezgre dotaknu, tj. počne djelovati kratkodosežni nuklearni potencijal, one se stapaju, fuzioniraju. Da bi došlo do dodira jezgara energija sudara mora biti znatna, a kako bi se savladao na femtometarskim udaljenostima vrlo snažan elektrostatski odboj pozitivno nabijenih jezgara./Temljni teorijski opis nuklerne fuzije čini kvantnomehanički problem potencijala s barijerom [1]. Koliko god sve načelno jest jednostavno, još uvijek ima poteškoća da se teorijsk predvide vjerojatnosti fuzije pri niskim energijama kod kojih prevladavaju procesi kvantnog tuneliranja. Razvidno je da takvi procesi krucijalno ovise o detaljnom poznavanju jezgra-jezgra potencijala osobito u rubnom području njegovog iščezavanja (vidi npr. [2])./Osobito atraktivno područje jest fuzija teških jezgara u svrhu nastanka vrlo teških elelmenata, znatno težih od urana. Sudarima u akceleratorima ubrzanih jezgara s teškom metom, obično neki od aktinida, do danas je uspjelo fuzijom načiniti elemente sve do atomskog broja 118 (vidi npr. [2])./Povećanjem energije sudari jezgara postaju žestoki i nimalo adijabatski. Nestaje fuzija a javljaju se još složeniji izrazito disipativni procesi poput multifragmentacije i vaporizacije u kojima se energija sudara brzo rasprši na brojne produkte sudara. Razlozi i mehanizmi nestanka fuzije su samo djelomično razumljeni [3]./[1] C.Y. Wong, Phys. Rev. Lett. 31 (1973) 766./[2] L. Corradi et al. (eds), Zbornik "Fusion '06", AIP, N.Y., 2006./[3] Z. Basrak i P. Eudes, Zbornik "Cluster '99", World Scientific, p. 316.

nuklearna fuzija; nukleosinteza; superteški elementi

nije evidentirano