hrvatski

FARMAKOGENOMIKA DUŠEVNIH BOLESTI: SPOL I MENTALNO ZDRAVLJE

Farmakogenomika u psihijatriji istražuje niz gena čije bi varijacije mogle uvjetovati različit terapijski odgovor na psihofarmake. Nedavni rezultati upućuju da osim genetičkih čimbenika prema kojima je usmjerena moderna psihofarmakoterapija, modulirajuću ulogu u mozgu imaju i spolni hormoni. Spolno-specifične razlike postoje u nizu psihijatrijskih bolesti: različita prevalencija u žena i muškaraca, različito vrijeme početka i trajanja bolesti, težina simptoma ili različit odgovor na terapiju. Pretpostavlja se da su te razlike posljedica različite morfologije i funkcije limbičkih regija mozga u spolova za što su vjerojatno odgovorni učinci spolnih hormona, ponajprije estrogena. Razdoblje spolne diferencijacije mozga moglo bi biti vrijeme izuzetne osjetljivosti na djelovanje potencijalnih štetnih čimbenika, genetičkih ili okolišnih (ili njihova sinergističkog djelovanja), te osjetljivosti za pojavu podložnosti za shizofreniju, depresiju i druge duševne bolesti. Posljedica abnormalne spolne diferencijacije mozga je neuroendokrina disfunkcija, odnosno, nemogućnost limbičkih regija da pravilno odgovore na pojavu cirkulirajućih spolnih hormona u pubertetu. Spolni hormoni, ponajprije estrogen, važan su dio komunikacijskog sustava u mozgu. Estrogen modulira sve neurotransmiterske sustave, djeluje neuroprotektivno i regulira gensku ekspresiju putem estrogenskih receptora i gena koji sadrže ERE (engl. Estrogen Responsive Element) slijed u području promotora. Estrogenski receptori mogli bi biti privlačan terapijski cilj novih psihofarmaka. U kliničkoj praksi bi potencijalno korisne mogle biti i tvari koje oponašaju estrogen, a učinci estrogena u mozgu i spol ispitanika čimbenici su koje ne treba zanemariti u farmakogenomskim istraživanjima.

duševne bolesti; limbički sustav; estrogen; estrogenski receptori; farmakogenomika

nije evidentirano