hrvatski

Ovisnost o igrama na sreću - ozbiljan društveni problem

Obzirom na sličnost posljedica ali i promjena u funkciji mozga, danas se sve više govori o još nekoliko oblika ovisnosti koje ne uključuju uzimanje psihoaktivnih tvari, poput patološkog kockanja, ovisnosti o hrani, kompjutorskim igrama, internetu, seksu, radu. Igre na sreću po posljedicama su najsličnije zlouporabi droga a obzirom na nepovoljan epidemiološki trend i nevjerojatnu nebrigu države da se određenim mjerama zaštiti mladež, o njima treba znatno više i javno govoriti. U aktualno prisutnom sustavu vrijednosti &laquo ; imati novac, na brzinu zaraditi novac&raquo ; gotovo je na samom vrhu liste najvažnijih stvari suvremenog potrošačkog, pa tako i našeg društva. Samo mali postotak obitelji (u Hrvatskoj uglavnom onih koju su se obogatili kroz tranziciju na &laquo ; hrvatski način&raquo ; ) mogu užitak koji ovisi o obilju novca priuštiti svojoj djeci. Za ostale je to posve nedostižan cilj. Istovremeno nekoliko sustava koristi opisani kontekst da bi, obećavajući laku zaradu, iz naroda preko igara na sreću izvukao novac. To su ; 1. Hrvatska lutrija, podržavana od države, koja ima novca da snažnim, marketinškim TV porukama uspješno uvjerava građane kako je isplativo &laquo ; igrati&raquo ; (dobro je što dijelom tako zarađenog novca država ipak financira neke korisne aktivnosti pa tako i programe prevencije ovisnosti o drogama). 2. Legalne kockarnice (Hrvatska ih ima nekoliko puta od recimo Nizozemske), 3. Sportske kladionice (ima ih na stotine, kontrola ulaza i igranja za malodobne vrlo slaba), 4. Brojne igraonice s automatima za igre na sreću (jedno vrijeme automati su bili u gotovo u svakoj gostionici i nije bilo nikakve kontrole kojom bi se malodobnim osobama onemogućio ulaz i igra). 5. Igre na sreću koje pokreću mediji (od tiskanih do TV) te prigodne igre na sreću trgovačkih lanaca. 6. Ilegalne igraonice (od kartanja do ruleta) organiziranih od skupina kriminalaca, njihovih vlasnika. Dok zemlje EU, osobito one koje vode socijalno osjetljivu politiku (poput Danske, Finske, Norveške, Nizozemske) ulažu značajne napore da bi reducirale broj kockarnica (jer je gotovo nemoguće bilo kontrolirati pranje novca i kriminal koji se vezao uz njihov posao), u Hrvatskoj se i dalje množe (ekonomski i kroz rat gotovo uništeni Vinkovci imaju nekoliko igraonica toga tipa). Kockarnice su često &laquo ; prirodni okoliš&raquo ; mnogih kriminalaca (kamatara, utjerivača dugova) ali ne rijetko, kriminalci su (su)vlasnici takvih lokala. Laka dostupnost i raznolikost načina &laquo ; igranja na sreću&raquo ; kojima su djeca i mladi izloženi utječe na povećanje broja onih koji će stjecati naviku takvog oblika zabave. U svezi s tim je veliki rizik da se iz te kategorije regrutira sve više onih koji su kandidati (disponirani) za buduće ovisnike. Put prema kompulzivnom igranju je obično pokrenut prvim ozbiljnijim dobitkom. Silno uzbuđenje i euforija posljedica je snažne dopaminske stimulacije centara za ugodu limbičkog sustava mozga. Dok se gubitak novca brzo potiskuje, mozak je preplavljen memoriranim osjećajem sreće nakon povremenog većeg dobitka ali i ugodnog uzbuđenja u vrijeme same igre i očekivanja dobitka, pa se vremenom sve teže odolijeva unutrašnjem pritisku ponovnih pokušaja. Dakako, gubitci novca su višestruko češći ishod praćen zaduživanjem. Kognitivne promjene prate razvoj poremećaja, pa igrač, koji je gotovo sve izgubio, ponovo i ponovo, posve nerazumno, zaključuje da će upravo kroz igru povratiti novac i vratiti dugove. Čak i kada je izložen nemjerljivim posljedicama, ovisnik &laquo ; kockar&raquo ; , ukoliko na bilo koji način uspije nabaviti novac, nastavlja igrati. Zaduživanje kod kamatara i metode koje koriste utjerivači dugova, uzrok su neopisivih tragedija. Zlostavljanje koje proživljavaju roditelji djece koji su &laquo ; uvaljeni&raquo ; u taj problem, teško je i opisati. Potrebno je pokrenuti inicijative za osiguranje rasta kapaciteta sustava za tretman tog tipa ovisnosti ali i nacionalni program prevencije ovisnosti o igrama na sreću.

igre na sreću; ovisnost; kompulzije; tretman

nije evidentirano