hrvatski

Najnovije spoznaje u farmakoterapiji ovisnika

Brojim neuroznanstvenim istraživanjima ovisnost o psihoaktivnim tvarima potvrđena je kao kronična bolest mozga. Strukturalne, funkcionalne i metaboličke promjene tog organa potvrđene su suvremenim imaging tehnologijama (f MRI, PET, SPECT) a otkrivanjem složenih mehanizma kojim pojedine droge djeluju na mozak i stvaraju psihoaktivne učinke, došlo se do spoznaja temeljem kojih se &laquo ; evidence based&raquo ; razvija pristup učinkovitoj terapiji ovisnika. Zbog utjecaja zlouporabe droga na proces odrastanja i strukturiranja osobnosti, ovisnost je uvijek praćena promjenama u ponašanju na koje nije jednostavno terapijski utjecati. Uz to psihijatrijski komorbiditet je prisutan je kod 40-60% slučajeva. Kao odgovor na složenost problema, u dugom terapijskom postupku, uz specifičnu farmakoterapiju, potrebno je provoditi i psihoterapiju. Za najtežu, heroinsku ovisnost, postoje lijekovi koji stabiliziraju rad mozga i time osiguravaju mogućnost suradnje s pacijentom i provođenje psihoterapije. Tako se javlja sinergija farmako i psihoterapije. Novi, znatno manje adiktivan i siguran lijek (rizik od predoziranja izuzetno nizak), buprenorfin sada u kombinaciji sa naloxonom (Suboxon), koji se uskoro pojavljuje u našoj zemlji, bit će prva linija medicinskog liječenja tih bolesnika. U odnosu na Subutex, prednost mu je što će ovisnici biti onemogućeni da ga uzimaju intravenozno, jer bi u tom slučaju, radi bržeg djelovanja opijatskog antagonista, provcirali akutni apstinencijski sindrom, što nije slučaj ako ga uzimaju ispravno (sublingvalno). Provode se klinička ispitivanja depot preparata buprenorfina s djelovanjem od mjesec dana. Jednom injekcijom bit će moguće osigurati detoksifikaciju ovisnika od opijata i istovremeno, radi blokirajućeg djelovanja na potpune agoniste, ovisnik će biti zaštićen od heroina. Kod ovisnika koji su uspostavili apstinenciju od opijata, radi očuvanja iste, sve se više koristi dugo djelujući opijatski antagonist naltrexon u obliku potkožnog implantata (djelovanje od 1-3 mjeseca) ili injekcije s djelovanjem od mjesec dana. U RH nisu dostupni. U traženju odgovora za sve rašireniji kokainski tip ovisnosti, provedena klinička ispitivanja potvrdila su korisnost vakcine (TA-CD) koja vezujući na sebe molekule kokaina, sprječava njegov prodor kroz hematoencefalnu barijeru pa unatoč i visoke koncentracije kokaina u krvi, djelovanje droge je neznatno, što olakšava stabilizaciju apstinencije (za kokain nema supstitucijske terapije, od koristi se pokazala primjena metilfenidata). Od drugih lijekova za taj tip ovisnosti, koji su u fazi ispitivanja, izvjesnu učinkovitost u smanjenju rizika relapsa ili u fazi uspostavljanja apstinencije, pokazalo je nekoliko sredstava (modafinil, topiramat, disulfiram, acetylcystein, amantadin u kombinaciji s propranololom). Eksperimentalne studije su ukazale da bi se istovremenom blokadom 5-HT2A i stimulacijom 5-HT2c receptora, dakle preko serotoninskog sustava moglo utjecati na smanjenje motivacije za uzimanjem kokaina. Blokatori CB1 receptora mogli bi koristiti u odvikavanju od kanabisa. Za nikotinsku ovisnost učinkovitost u kliničkim ispitivanjima pokazala je vakcina NicVax. Slično se potvrđuje da bi (GVG), vakcina za PCP mogla koristiti u tretmanu akutne intoksikacije tom drogom. Koliko god su neuroznanstvena istraživanja otvorila put razvoju novih psihofarmakoloških mogućnosti, u liječenju ovisnika o drogama nema jednostavnog a niti brzog rješenja. Primjena lijekova za ovisnost i komorbidne poremećaje je važan (kod heroinskog tipa najvažniji), ali ipak samo element složenog i dugotrajnog terapijskog postupka, u kojem suvremeni psihoterapijski postupci pristupi silno pridonose ukupnim rezultatima liječenja.

ovisnost; mozak; opijati; farmakoterapija; psihoterapija

nije evidentirano