hrvatski

Standardi u radu s djecom i mladima s poremećajima u ponašanju

Prva procjena programa prevencije, tretmana i posttretmana poremećaja u ponašanju djece i mladih koji se provode kao nadopuna zakonski propisanim mjerama, na razini Hrvatske, napravljena je 2002. godine, u sklopu aktivnosti Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za prevenciju poremećaja u ponašanju. Cilj projekta odnosio se na izradu standarda dobre prakse u radu s djecom i mladima s poremećajima u ponašanju. Procedura izrade standarda uključivala je tri vrste aktivnosti: analizu recentne literature, razgovore u fokus grupama sa stručnjacima koji nude programe intervencija i s onima koji takve programe naručuju, te usklađivanje i formiranje prijedloga standarda dobre prakse. Na drugoj su razini prikupljani podaci o udovoljavanju definiranim standardima, putem posebno osmišljenog protokola. Podaci su prikupljeni za 239 programa. Među njima je odabrano 14 potencijalnih model programa koji su udovoljavali većini definiranih standarda. Budući da 2002. godine ni jedan program nije u potpunosti udovoljio svim propisanim kriterijima, pet godina kasnije (2007. godine), izvršili smo njihovu ponovnu procjenu. Time smo željeli utvrditi jesu li „ preživjeli“ , kako su se razvijali, odnosno je li njihova kvaliteta rasla ili opadala. U radu kojeg predlažemo objasnili bismo teorijsku osnovu postavljenih standarda i predstavili rezultate izvršenih procjena. Rezultati pokazuju da su programi vrlo dinamični te da teže kontinuiranom napretku u svim analiziranim standardima. Naš je zaključak da svi programi obuhvaćeni dvijema procjenama i njihovi nositelji u sustavu intervencija prema djeci i mladima s poremećajima u ponašanju imaju važnu ulogu jer nude brojne kvalitetne odgovore na potrebe ove populacije. U ovom slučaju, te su kvalitete argumentirane činjenicom da svi programi idu u susret standardima dobre prakse i na tom su putu stigli vrlo blizu cilja. Programe je, ipak, moguće i potrebno dalje usavršavati, pri čemu je na umu važno imati činjenicu da udovoljavanje mnogim standardima iziskuje kvalitetniju suradnju nositelja programa i formalnih institucija društva zaduženih za prevenciju i tretman poremećaja u ponašanju. Nositelji programa bi, nadalje, trebali iskazati višu razinu osjetljivosti na suvremene teorijske spoznaje i potrebu znanstvene evaluacije postignuća. Daljnji napredak iziskuje napore i u drugim segmentima društva, poglavito u smislu pozicioniranja ovih programa u redovan sustav intervencija.

djeca i mladi s poremećajima u ponašanju; standardi dobre prakse; procjena

Rad je u postupku objavljivanja