hrvatski

Ilirski ideologem u djelima Andrije Kačića Miošića

Razne realizacije ilirskog ideologema, koji bi se okvirno mogao definirati kao povijesno određen pojmovni ili značenjski kompleks koji tematizira zajedničko podrijetlo, jezično jedinstvo, teritorijalnu rasprostranjenost i iznimne kvalitete Ilira, različito identificiranih unutar etničkog opsega slavenstva, moguće je kontinuirano pratiti u hrvatskoj literarnoj produkciji gotovo četiri stoljeća, od humanizma pa sve do 19. stoljeća. Kao dinamični diskurzivni fenomen "dugog trajanja", ilirski se ideologem odlikuje iznimnom ideologijskom produktivnošću i sociopolitičkom funkcionalnošću, a u određenoj je mjeri kompatibilan i komparabilan sa sličnim europskim nacionalnoidentifikacijskim ideologemima (npr. gotizam, teutonizam, sarmatizam). U ovome radu autorica identificira intertekstualna posredovanja i analizira topološke realizacije ilirskog ideologema u djelima Razgovor ugodni naroda slovinskoga i Korabljica Andrije Kačića Miošića. Konačno, na osnovu kontekstualne analize i komparacije Kačićeva univerzalističko-sinkretičkog "ilirizma" i onog rigidnijeg, katoličko-prozelitskog Kačićevih suvremenika, zadarskih nadbiskupa V. Zmajevića i M. Karamana, nastoje se utvrditi njegovo značenje, dosezi i funkcije u okviru političkih, ideoloških i kulturnih praksi u Dalmaciji sredinom 18. stoljeća.

ilirski ideologem; Andrija Kačić Miošić; 18. stoljeće

nije evidentirano