engleski

Allergic skin diseases

Alergijske bolesti su posljedica niza specifičnih imunoloških reakcija preosjetljivosti koje se zbivaju na različitim organima, a najčešće na koži, sluznicama dišnog sustava i probavnog sustava. Različiti vanjski i unutarnji uzroci utječu na razvoj bolesti. Najčešće alergijske bolesti koje se očituju u koži su: urtikarija i angioedem, anafilaktički šok, atopijski dermatitis (egzem), kontaktni alergijski dermatitis, alergijska purpura i vaskulitisi, medikamentni egzantemi, fotoalergijske reakcije, a na sluznici dišnog sustava: alergijski rinokonjunktivitis i alergijska bronhalna astma. Alergijske bolesti čine trećinu bolesti u dermatološkim ambulantama.Alergološku uslugu (pregled, dijagnoza i testiranja) najčešće su u domeni dermatologa, zatim pneumologa i pedijatara. Dermatolozi jesu predvodnici razvoja novih postupaka u dijagnostici i liječenju na području alergologije. Zbog sve većeg porasta oboljelih od alergijskih bolesti kože, prikazat ćemo one zbog kojih se najčešće bolesnici javljaju u ordinacijama liječnika obiteljske medicine. Rana dijagnoza i uklanjanje alergena temelj je primarne i sekundarne prevencija bolesti. Njega kože s odgovarajućim lokalnim pripravcima uz higijenske mjere, preduvjet je sekundarne prevencije alergijskih dermatitisa. Medikamentni egzantemi – osipi – česte su manifestacije na koži i vidljivim sluznicama (enantemi), nastale najčešće kao posljedica alergijskog preugođaja organizma na endogeno ili egzogeno primijenjenu djelatnu tvar lijeka, njegova omotača ili vehikla. Osipi su posljedica hematogene ili limfogene diseminacije lijeka, no nikako nisu posljedica kemijskog ili farmakodinamskog djelovanja lijeka. Etiopatogeneza. U razmišljanjima o lijekovima koji uzrokuju reakcije na koži i sluznici, primarno se misli na reakcije posredovane IgE protutijelima (tip I preosjetljivosti), no česte su reakcije posljedica i tipa III i IV. Medikamentni egzantemi su slijed različitih etiopatogenetskih čimbenika. To su prije svega alergijska patogeneza (pravi alergeni ili hapteni), jaki senzibilizinogen (jaki afinitet prema proteinima imaju npr. aromatski amini, grupni alergeni), zatim toksičko djelovanje lijeka (kumulacija jače aktivnih medikamenata dugotrajnom primjenom), prirođeni enzimatski defekti u organizmu (slabije izlučivanje lijeka iz organizma), zatim toksoalergijski mehanizmi(preosjetljivost na pojedine radikale kao npr. fenilne radikale u fiksnih egzantema). Različite su manifestacije na koži i sluznici. Preosjetljivost na lijekove je češća u žena i nije vezana za dob bolesnika. Od 29 različitih manifestacija na koži koju uzrokuju lijekovi, u praksi kao akutne, manifestacije su česti su generalizirani makulozni, papulozni urtikarijski osipi, tipa eritema eksudativum (EEM), vaskulitisi, a posljednjih godina sve su češći generalizirani fototoksični egzantemi. Nerijetko su vezikulobulozni oblici eksudativnog eritema. Prognoza je u slučajevima raznih egzantema dobra. Jedino je ozbiljna prognoza u slučaju TEN-a, i anafilaktičkog šoka, te buloznih dermatoza. Egzantemi koji bitno ugrožavaju život bolesnika su vezikulobulozni oblici EEM i lihen planusa, vaskulitisi, serumska bolest, generalizirane urtikarije s angioedemom, TEN i anafilaktički šok. TEN je poznat i kao Lyell-ov sindrom i "scalded skin syndrome" koji je na sreću rjeđa manifestacija. Pojavljuje se s akutnom erupcijom bula i eksfolijacijom kože i sluznica, febrilitetom i teškim općim stanjem.. Smrtnost je visoka u bolesnika s TEN. TEN obično predstavlja lijekom potaknutu i neovisnu o dozi reakciju, ali može biti posljedica i različitih infekcija. Akutni tijek u 30-40% slučajeva završava fatalno. Uzrok smrti je često sepsa uzrokovana najčešće zlatnim stafilokokom i s Pseudomonas aeruginosa. Lijekovi koji najčešće izazivaju TEN su alopurinol, ampicilin, amoksicilin, NSAID, fenitoin, sulfonamidi, fenobarbital. Dijagnoza ME postavlja se u prvom redu na temelju kliničke slike, podataka iz anamneze i laboratorijskih testova.

allergic skin diseases, medicamentous exanthema, TEN

nije evidentirano